HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA

https://www.sumari.hr/sumari



ID9573
ime JOVANOVAC, Antun
zvanje
zanimanje     
ing. šumarstva, direktor Direkcije šuma Zagreb, inspektor u Ministarstvu i sveučilišni predavač
     


lokacija

rođen8. 10. 1878.Zemun
umro10. 10. 1937.Zagreb



 Osnovnu školu polazio je u Zemunu, a završio ju je u Zagrebu, kamo mu je otac, sudski kancelarijski službenik, bio premješten. Srednju školu polazio je u Sremskoj Mitrovici, a zatim u Zemunu, gdje je maturirao 1897.
 Šumarsku znanost studirao je u Beču na Visokoj školi za kulturu tla. Školovanje je završio 1900.g., položivši posebno ispit iz bujičarstva.
 Dne 31.8.1900. postavljen je za šumarskog vježbenika kod Šumarskog odsjeka Zemaljske vlade u Zagrebu, a nakon kraćeg vremena poslan je na izmjeru bujičnih područja u okolici Srba u Lici.
 Idućih godina radio je na uređivanju bujica kod Srba i Zrmanje u Lici, a zatim kod Bešlinca i Žirovca u Banovini. Iako je spomenute radove obavljao stručno i savjesno, želeći raditi na specifičnim šumarskim poslovima, na vlastitu zamolbu 1904.g. premješten je kotarskoj oblasti u Sv. Ivanu Zelini, zamjenjujući oboljelog kotarskog šumarskog referenta.
 Marljivo proučava zakone. Stečeno poznavanje zakona primjenjuje u službi.
 G. 1905. zamjenjivao je kotarskog šumarskog referenta u Kutini. Iste godine položio je državni ispit za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva.
 Premješten je 1906. za šumarskog referenta kotarske oblasti u čabru, 1907. premješten je u istom svojstvu u Karlovac, a 1908. u Fužine.
 U šumama Gorskog kotara, uz redovite poslove oko uprave i gospodarenja područnim šumama, izrađivao je i privredne planove za brdske šume zemljišnih zajednica, priznate kao najbolje te vrste.
 Područje njegovog rada obuhvaćalo je i znatne površine krša te je uspješno radio i na pošumljavanju primorskoga krša. Kao vrstan stručnjak 1911. poslan je u tadašnje austrijsko primorje na proučavanje metoda i uspješnosti u pošumljavanju krša i goleti, a 1913. u renomiranim šumskim područjima Njemačke proučava isprobane metode uređivanja šuma, radi primjene u hrvatskom šumarstvu. Iste godine bio je premješten iz Fužina u Šumarski odsjek Zemaljske vlade u Zagrebu, uz napredovanje za šumarskog nadzornika, gdje radi na kontroli gospodarskih osnova.
 Za vrijeme I. svjetskog rata, kao pričuvni časnik, bio je od 1914.g. na ruskoj fronti. Pred kraj 1916. kao neophodno potreban stručnjak vraćen je na rad Šumarskom odsjeku u Zagrebu, gdje napreduje u službi u zvanje šumarskoga savjetnika, a ubrzo i u zvanje šumarskog nadsavjetnika.
 U prvoj polovini 1920.g. kao šumarski nadsavjetnik obavlja dužnost sefa Šumarskog odsjeka. Nakon toga ostaje u službi u Odsjeku do 1922. U međuvremenu škol. g. 1920.-21. predavao je na Šumarskom odjelu Gospodarsko - šumarskoga fakulteta u Zagrebu Šumarsku politiku.
 G. 1922. premješten je, kao zemaljski šumarski nadsavjetnik, za
 Šumarskog referenta Okružnog načelstva u Varaždinu, ali ubrzo je smijenjen iz političkih razloga pa, nemajući službenog zaposlenja, izrađuje neko vrijeme privredne planove za nadarbinske šume.
 G. 1925. pozvan je u Ministarstvo šuma i rudnika u Beograd i postavljen kod Generalne direkcije šuma za načelnika Odjeljenja za komunalne šume, a kasnije za načelnika Odjeljenja za pošumljavanje. Ali, već naredne godine premješten je u svojstvu šumarskog nadsavjetnika za šumarskog referenta u Varaždin, a 1927. za oblasnog šumarskog referenta Primorsko-krajiške oblasti u Karlovcu, gdje nastoji uvesti red u gospodarenju područnim komunalnim i privatnim šumama. Osobitu pozornost posvećuje pošumljavanju primorskoga krša i goleti.
 Premještanja se nastavljaju, pa je 1929. postavljen za direktora Direkcije šuma u Zagrebu. U to vrijeme sudjeluje na izradbi novog zakona o šumama.
 Početkom 1935. ponovno je premješten Ministarstvu šuma i rudnika. Kao inspektor bio je sef Odsjeka za uređivanje bujica do 31.8.1935., kada je na vlastiti zahtjev umirovljen, nakon 35 godina neprekidnog aktivnog djelovanja.
 Umro je u Zagrebu 1937. nakon kratke i teške bolesti. Sahranjen je na Mirogoju. Nadgrobno slovo održali su mu kolege Ante Premužić i Alfons Kauders.
 Kakav je bio čovjek, može se zaključiti iz podatka da je oporučno, između ostalog, ostavio legat Matici hrvatskoj, a nije zaboravio ni siromašne u Fužinama, Karlovcu, Varaždinu i Zagrebu, gdje je najduže službovao.
 Iako je imao opsežno i temeljito stručno znanje i veliko praktično iskustvo, razmjerno je malo pisao u stručnim časopisima. U Šumarskom listu napisao je nekoliko članaka. Tako iz 1920.g. nalazimo nacrt naredbe kojom se, da bi se spriječila sjeća većih šumskih kompleksa koji su došli pod udar agrarne reforme, iskorišćivanje tih šuma do okončanja postupka ima izvršiti pod državnim nadzorom. Nalazimo i njegov članak o "prinosu vlasnika nedržavnih šuma za šumsku upravu" (1922.). Kao poznati stručnjak za preborne šume 1925.g. piše o važnosti >normale< kod uređivanja prebornih šuma.
 U znak priznanja za savjesno službovanje odlikovan je Ordenom Belog orla V. reda i Sv. Save III. reda, a prigodom umirovljenja Ordenom Jug. krune III. reda.
 Bio je redoviti član Hrvat-sko-slavonskog šumarskog društva, odnosno Jug. šumarskog udruženja.

1Sastavio A. Jovanovac, kr. šum. savjetnik, 1920: Iskorišćivanje većih šumskih kompleksa pri provedbi agrarne reforme.. Š.L. 1-3, s.18 PDF
2Propisi za iskorišćivanje većih šumskih kompleksa pri provedbi agrarne reforme. Šum. list 1-3,1920., s. 18-25.
3Ing. Antun Jovanovac (Zagreb) , 1922: O prinosu (tangenti) vlasnika nedrž. šuma za šumsku upravu. Š.L. 12, s.798 PDF
4Ing. Antun Jovanovac (Varaždin), 1925: Važnost “normale” kog uređivanja prebornih šuma.. Š.L. 5, s.288 PDF
 -- sve u časopisu ŠUMARSKI LIST

 Borošić, J.: ŠIS, s. 23, 39, 81,144.
 Čmelik, V.: Ing. Antun Jovanovac, inspektor Ministarstva šuma i ruda u p., (Nekrolog). Šum. list 12,1937., s. 690-694.
 Premužić, A.: Darovi Kereškenjijevoj pripomoćnoj zakladi za trajan spomen na pokojnoga druga Ing. Antuna Jovanovca. Šum. list 12,1937., s. 681-682.
 Kosović, B.: Ante Jovanovac. Izvještaj Matice hrvatske za godinu 1936., 1937., s. 3-6.
 Kauders, A.: Šum. bibliografija I, s. 123,168.
 *** Šum. nastava, s. 233, 384, 430.
 *** Povijest šumarstva Hrvatske, s. 150, 200, 412.
 *** Šum. enciklopedija 2,1983., s. 202.
 *** HŠD 1996., s. 160.
 *** ŠL 1934., s. 73., 1938., s. 37.
 Miletić, Ž.: Osnovi uređivanja prebirne šume. Knjiga 2. Beograd 1951., s. 98-101.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 2, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG
 -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST'
 ČMELIK, Vilim: † Ing. A. Jovanovac., ŠL 12/1937, s.690 PDF

thanks to:
HŠ&HŠD&BM