 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin ivanićgradskog ljekarnika mr. ph. Josipa. Osnovnu je školu polazio u rodnom mjestu i u Bjelovaru, a gimnaziju u Zagrebu i na Rijeci. Šumarstvo je učio na Gospodarsko - šumarskom učilištu u Križevcima. Školovanje je završio 1875. g. Počeo je službovati najprije kao besplatni šumarski vježbenik u Varaždinu, a g. 1976. postavljen je za moslavačkoga kotarskog šumara u Popovači. G. 1878. položio je s odličnim uspjehom državni ispit za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva. Već kao mlad šumar pisao je članke u "Narodnim novinama" u kojima je propagirao podizanje šumarske škole u Križevcima na rang akademije. Od 1879. do 1882. g. vodio je upravu Prve banske imovne općine u Glini. Zatim je neko vrijeme službovao na vlastelinstvu biskupa Strossmayera u Đakovu. G. 1886. imenovan je nadšumarom i upraviteljem Đurđevačke imovne općine, a g. 1888. prelazi kao županijski nadšumar u zemaljsku službu, najprije kod županije bjelovarske, a zatim varaždinske i zagrebačke. G. 1896. premješten je u tom svojstvu k požeškoj županiji- God. 1898. bio je na vlastitu molbu umirovljen i prešao je u privatnu službu kod vlastelinstva Daruvar, Budinščina, Kamnik i Macelj. Neko vrijeme bio je tajnikom Trgovačkog doma u Zagrebu. Godine 1908. vraća se u aktivnu državnu službu, kao županijski, a kasnije i zemaljski šumarski nadzornik I. razreda u Zagrebu do 1917. godine. Kao županijski nadšumar i županijski šumarski nadzornik bio je predsjednikom ispitnog povjerenstva za polaganje šumsko-tehničkog ispita za pomoćnu službu. Ni nakon umirovljenja 1917. g. ne miruje, već službuje do kraja 1928. godine u raznim privatnim namještenjima: kao upravitelj šuma plemenite općine Turopolje, tehnički izvjestitelj Prve hrvatske štedionice, direktor Zagorske šumske industrije, upravitelj šuma vlastelinstva iločkog, upravitelj šuma kamničke korporacije i predstojnik šumskog ureda vlastelinstva Vukovar. Dugi niz godina bio je odbornik i tajnik Hrvatsko - slavonskog šumarskog društva, te urednik "Šum. lista" 1894. g. u kojem je i surađivao s većim brojem članaka. U toku svoga dugogodišnjeg službovanja Dojković je imao prigode da znatno utječe na organizaciju i uređenje šumarske službe. Neumorno je radio na svim specijalnim pitanjima oko organizacije šumarske struke, na predstavkama, memorandumima i protestima. Napose se isticao radom na pitanjima agrarne reforme prema šumarstvu. Napisao je svoj životopis, ali ga je u toku bolesti uništio. U njemu je bio napisao kako je vodio borbu za svoja prava i prava hrvatskog šumarstva. Bio je borbenog duha i nije prezao ni od kakvih neprilika. Marljivo je pratio njemačku šumarsku i lovačku literaturu i nastojao da to čine i mlađi šumari. |