 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Osnovnu je školu polazio u Krmpotama, a gimnaziju je završio u Senju 1909. g. kao stipendist Krajiške investiciske zaklade. Šumarstvo je studirao na Visokoj šumarskoj i rudarskoj školi u Banskoj Šćavnici u Slovačkoj kao stipendist iz dijela prihoda državnih šuma u Hrvatskoj. U toku ljeta radi 2-3 mjeseca u šumarskoj praksi, većinom na taksacijskim radovima, u području šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, Lugošu i Banskoj Bistrici. Diplomirao je 1913. g. s odličnim uspjehom. Po završetku studija odmah stupa u državnu službu kod Šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, najprije u centrali, a onda kod šumskih uprava, radeći prije svega građevinske poslove (Ogulin, Mrkopalj, Ravna Gora). U jesen 1914. povjerena mu je uprava Šumarije Rujevac-Umetić (Kostajnica), a s proljeća 1915. uprava Šumarije u Glini. G. 1917. premješten je za upravitelja Šumarije u Krasnu, jer je odbio zaposlenje u Ministarstvu poljoprivrede u Budimpešti. Dvije godine kasnije premješten je u Senj za upravitelja Nadzorništva za Pošumljavanje krša, gdje je ostao do 1925. g. Za vrijeme službovanja u Senju obavljao je duže vrijeme dužnost kotarskoga šumarskog referenta u Crikvenici i na otoku Krku. Obranio je 1923. g. na Gospodarsko - šumarskom fakultetu u Zagrebu doktorsku disertaciju pod naslovom "Bura i njezino značenje za Pošumljavanje krša" i tako je postao prvi doktor šumarskih znanosti na tom Fakultetu. Po želji ministara Hrvata, koji su ušli u Pašić - Radićevu jugoslavensku vladu, premješten je u Ministarstvo šuma i ruda u Beograd, iako je želio da i dalje ostane na terenskom poslu. U Ministarstvu je najprije na dužnosti inspektora, a zatim postaje sef Odsjeka za Pošumljavanje - s referadom pošumljavanja uopće, a napose pošumljavanja u Hrvatskom primorju, Dalmaciji, Crnoj Gori i Makedoniji. Godine 1927., na temelju raspisanoga natječaja, biran je za izvanrednoga sveučilišnog profesora na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Univerziteta u Beogradu za predmete podizanje i gajenje šuma i zaštita šuma, osim toga predaje i lovstvo. Kao ekspert za šumarska pitanja u Internacionalnoj dunavskoj komisiji radio je 1927. i 1928. g. G. 1930. biran je za redovnog sveučilišnog profesora. Bio je redovni član Društva hrvatskih književnika i dopisni član češke akademije znanosti. Sudjelovao je na velikom broju međunarodnih kongresa, a bio je i član raznih komisija. Za vrijeme svoga službovanja prokrstario je čitavu državu tako da gotovo nema važnijeg šumskog objekta koji nije pregledao i proučavao. Bio je na studijskim boravcima i putovanjima u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Poljskoj, češkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Bugarskoj. Bio je u svezi s velikim brojem istaknutih šumarskih znanstvenih djelatnika raznih zemalja. Služio se svim slavenskim i gotovo svim europskim jezicima. Niz je godina član Odbora Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, a od 1934. do 1936., kao predstavnik Hrvata biran je za predsjednika tog udruženja. Kao predsjednik šumarskog udruženje daje inicijativu za izradu poprsja Josipa Kozarca i Frana Kesterčaneka i 1936. otkriva Kozarčevo poprsje na Šumarskom domu. Istodobno objavljuje monografiju o Josipu Kozarcu i sav prihod daje za pokriće troškova oko izrade poprsja. Na Beogradskom univerzitetu bio je zaposlen do sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. g. kad odlazi u Zagreb, gdje najprije radi u Ministarstvu šuma i rudnika, a potom je župan Županstva pri Poglavniku. G. 1942. preuzima i predavanja predmeta zaštita šuma na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu, koje zadržava i kad je imenovan za ministra u Vladi NDH. Budući da je ubrzo reorganizirana Vlada, u mjesecu listopadu, prof. dr. sc. J. Balen postao je ministar Narodnoga gospodarstva, koje je obuhvaćalo poslove poljodjelstva, šumarstva, rudarstva, obrta, veleobrta, trgovine i prehrane. I kad je nakon godinu dana ponovno reorganizirana vlada i osnovano Ministarstvo šumarstva i rudarstva, na ćelu mu je prof. dr. sc. Josip Balen, na kojem mjestu ostaje do kraja NDH, kada odlazi u Argentinu. U Argentini zaposlio se u Ministarstvu za agrikulturu i stočarstvo u svojstvu tehničkog savjetnika u Direkciji šuma. Budući da je već ranije sudjelovao pri izradbi jugoslavenskog zakona o šumama, prihvatio se istog posla i u novoj domovini. Godine 1956. pozvao ga je Universidad Austral de Chile u Valdiveu i on odlazi u Chile, gdje je imenovan direktorom Fakulteta Ingenieria Forestal i predstojnikom Katedre za Silvikulture Politiku i Dendrologiju. Istodobno je i direktor Instituta za silvikulturu i Pošumljavanje. U Chileu ostaje do 1960. g. kada se vraća u Argentinu preuzimajući kolegije dendrologije i Šumarske pedologije na Fakultetu Ingenieria Forestal Universitat National de Cordoba, a zatim je na Univerzi Tucumanu profesor silvikulture i direktor Instituta za silvikulture Tu ga 16.3.1964. zatiče i smrt te je sahranjen na tamošnjem groblju. Prof. dr. sc. J. Balen plodan je pisac. Kao gimnazijalac u đačkom listu Luč objavio je prvu svoju pjesmu, a suradnja u Pobratimu i Mladoj Hrvatskoj tekla je pod pseudonimom. Prvi njegov stručni članak "Pretvaranje čistih bukovih sastojina u mješovite bukovo-hrastove sastojine" objavio je kao student u Šum. listu. Stalni je suradnik Šum. lista pa je u njemu do 1941. g. objavio 35 priloga. Surađivao je i u "Narodnoj šumi", u "Almanahu jadranske straže" u Silva mediterannea" (na francuskom), u "Lovačko-ribarskom vjesniku", u zbornicima "Pola stoljeća šumarstva" i "Le Karst Yougoslavie". Od 1941. do 1945. g. objavio je članke u 13 časopisa i novina, u "Hrvatskom gospodarstvu", "Hrvatskom narodu" i "Spremnosti". U šumarskoj se praksi naročito bavio pitanjem uzgoja šuma. Prof. dr. sc. J. Balen jedan je od hrvatskih vrhunskih šumarskih stručnjaka koji je hrvatsku šumarsku znanstvenu misao prezentirao svijetu, a sam je bio i ugledan svjetski šumarski stručnjak. Iz poznatih političkih razloga, o Josipu se Balenu nije smjelo govoriti niti koristiti njegove knjige, stoga je Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na Danu Fakulteta 1995. javno rehabilitirao ovog izvanrednoga šumarskog stručnjaka. |