 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Osnovnu školu polazio je u rodnom mjestu, a njemačku gimnaziju, jer slovenske nije bilo, u Gorici, gdje maturira 1915. g. Zbog ratnog i poratnog vremena školovanje nastavlja tek 1919. g. u Zagrebu, upisavši šumarstvo na tek osnovanom Gospodarsko - šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U Zagreb je došao, kao i mnogi drugi Slovenci, kao izbjeglica zbog terora talijanskog okupatora, a školovanje mu je materijalno osigurao Ured za izbjeglice. Diplomirao je 1922., a početkom 1923. g. nastupa mjesto u Gospodarstvenom uredu Otočke imovne općine. U toj imovnoj općini ostaje do 1935. g. kao upravitelj šumarija u Otočcu, Škarama i Kosinju, a tada je premješten za šumarskog referenta Sreskom načelstvu u Somboru, dakle, u posve različitu stručnu sredinu. G. 1938. premješten je u Direkciju šuma u Novom Sadu, gdje je bio godinu dana sef Građevinskog odsjeka, a dvije godine sef Administrativno - personalnog odsjeka. Po slomu Jugoslavije u travnju 1941. g., kada Bačku okupiraju Madžari, Batić je opet izbjeglica i dolazi u Zagreb. Najprije upućen je za upravitelja Šumarije u Vrginmostu, a zatim je premješten u Veliku župu u Zagrebu. Po "oslobođenju" 1945. g. jedno vrijeme radi u Okružnom NOO u Zagrebu. Slijedi premještaj u NOO Kotara u Velikoj Gorici, Š. G. Cvetković kraj Jastrebarskog te NOO Kotara Dugo Selo. Kad je 1952. g. u Dugom Selu osnovana Šumarija, imenovan je njezinim upraviteljem s koje dužnosti odlazi 1959. g. u mirovinu. Kao umirovljenik, do 1966. g. nastavlja raditi u Odjelu za uređivanje šuma Š. G. u Brezicama u Sloveniji. Završivši definitivno s radom ostaje u Zagrebu, održavajući vezu s kolegama preko "Šumarskog četvrtka", koji se održava u Šumarskom domu. Život mu je bio plodan, pa je Batić svijetao primjer mlađim generacijama, (O. Piškorić). |