 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Janeza i Ane r. Obreza. Slovenske narodnosti i državljanstva, rimokatolik. Potječe iz seoske obitelji. Osnovnu je školu završio u Zibiki 1919. g., a Humanističnu gimnaziju u Mariboru 1927. g. Šumarstvo je studirao na Poljopriv.-šum. fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1931. g. Kraće vrijeme bio je zaposlen u Hrvatskoj u okolici Zagreba, a zatim zaposlen je kao referent u Ljubljani u Banskoj upravi Dravske banovine, Odsjek za šumarstvo (1934.-1939. ), vodio je referadu za krčenje i diobu šuma, sudjelovao je u izradbi zakonskih propisa, pri pošumljavanju kraškog zemljišta i izradbi gospodarskih osnova za manje šumske posjede koji su bili pod posebnim nadzorom. Od 1940. bio je zaposlen u Kmetijskoj zbornici u Ljubljani kao referent za šumarstvo. Predavanjima i člancima podučavao je seljake o šumarstvu. Sudjelovao je pri osnivanju šumskoproizvodnih zadruga. U vrijeme II. svjetskog rata bio je u vojnom zarobljeništvu u Njemačkoj (11. IV.-19.12.1941.), pa u Italiji (20.12.1941.-7.2.1942.). Zatim je u internaciji u Italiji (19.3.1943.-1.4.1943.) i Njemačkoj, u Dachau (11.9.1944.-9.6.1945.). Poslije rata zaposlen je u Ministarstvu za šumarstvo, u Odjelu za prosvjetu u Ljubljani (1945.-48. ). Kao voditelj Odsjeka za istraživanje istraživao je metode smolarenja i načine proizvodnje eteričnih ulja iz iglica četinjača. U to je vrijeme organizirao tečajeve za šumske radnike raznih djelatnosti. Predavao je i na nižim stručnim školama: na Nižoj šumarskoj školi u Ljubljani, na Nižoj drvarskoj školi u Ljubljani i na Školi šumske milicije u Begunjama. Od 1949. do 1964. g. bio je zaposlen u Institutu za šumarsko i drvno gospodarstvo u Ljubljani. Kao voditelj institutskog Odjela za uređivanje šuma proučavao je aktualne probleme iz područja uređivanja šuma, ponajviše pronalaženja uređivačkih metoda. Nastavio je s istraživanjima iz područja smolarenja, istraživao je količinu i strukturu otpadaka u proizvodnji i provodio je mjerenja na istim objektima. Sudjelovao je pri izradbi Uputa za uređivanje šuma, šumsko - gospodarskih projekata i proučavanju sirovinske baze za drvnu industriju. Bio je glavni urednik publikacija Instituta. Od 1964. do 1977. bio je zaposlen na Biotehničkom fakultetu, Odjelu za šumarstvo u Ljubljani. Bio je izvanredni profesor za dendrometriju i voditelj Katedre za uređivanje šuma. Predavao je i nekoliko godina i predmet uređivanje šuma i statističke metode u šumarstvu. Kao vanjski suradnik Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo i kao voditelj Odsjeka za uređivanje šuma pri tom Institutu nastavio je s istraživačkim radom, prije svega s područja racionaliziranja metoda uređivanja šuma. Istraživao je utjecaj različite dužine ophodnje, strukture drvnih zaliha te intenziteta prorede na prirast šuma. Posebno je proučavao dinamiku razvoja jednodobnih sastojina te izradio tablice prihoda. U tijeku radnog vijeka sudjelovao je u mnogim stručnim komisijama. Za dugogodišnji rad primio je i priznanja na stručnom i istraživačkom području. G. 1965. dodijeljen mu je Orden rada sa srebrnim vijencem za uspjehe u radu; 1975. primio je Priznanje Biotehničkog fakulteta u Ljubljani za uspjehe u pedagoškom i znanstvenom radu za razvoj struke; 1979. dodijeljen mu je Orden republike s brončanim vijencem; iste godine primio je i Jesenkovo priznanje za vrijedan teorijski i praktični doprinos na području dendrometrije, prirastoslovlja i racionalizacije uređivanja šuma. Dugogodišnji je član Društva šumarskih inženjera i tehničara u Ljubljani. Napisao je 36 stručnih članaka, 12 rasprava, 9 samostalnih knjiga, 9 priloga u zajedničkim knjigama i 14 različitih radova po narudžbi šumsko-gospodarskih organizacija. |