![]() |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
![]() Malu realnu gimnaziju završio je u Bjelovaru, a šumarstvo je učio na Gospodarsko - šumarskom učilištu u Križevcima. Školovanje je završio 1896. Iste godine počinje raditi kao šumarsko-tehnički dnevničar kod Đurđevačke imov. općine u Bjelovaru, pokazujući sklonost za taksacijske radove. Od 1897. do 1899. g., pod nadzorom Šumarskoga stručnjaka A. Borošića, radio je kao šumsko-procjembeni pristav kod vlastelinstva Biskupije đakovačke na omeđivanju suma i sastavljanju gospodarske osnove za 28 tisuća jutara suma. G. 1898. položio je državni ispit za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva, a naredne godine postavljen je za šumarskog vježbenika kod županijske oblasti u Ogulinu, gdje se upoznao s prebornim sumama i pošumljavanjem krša. G. 1903. premješten je Šumarskom odsjeku Zemaljske vlade i dodijeljen A. Borošiću, koji mu povjerava izradu šumsko - gospodarske osnove za deset tisuća jutara suma Nadbiskupije zagrebačke. Nakon završetka toga rada imenovan je 1906. kotarskim šumarom II. razreda i premješten Županijskoj oblasti u Zagrebu. G. 1909. unaprijeđen je za kotarskog šumara I. razreda. Pri izradi Gospodarske osnove za Vukomeričke gorice, istražujući po uputama prof. Kocha geološke formacije, pronašao je fosil Amphimčlania Heckneri. G. 1911. preuzima upravu suma općine Turopolje i upravlja sa 20 tisuća jutara Turopoljskog luga i 22 zemljišne zajednice. 1917. premješten je u Zagreb, ali i dalje ostaje upraviteljem spomenutih suma sve do 1924. g. Za te sume i nakon umirovljenja izrađivao je gospodarske osnove. U Zagrebu je do 1919. bio županijski šumarski nadzornik, zatim nadsavjetnik, 1920. g. ponovo nadzornik, pa nadsavjetnik, da bi 1931. g. bio preimenovan za savjetnika. Umirovljen je 1932. Za rad u državnoj službi odlikovan je 1922. g. Ordenom Sv. Save V. stupnja, a 1932. Ordenom Jugoslavenske krune V. stupnja. Od službenih stručnih radova najopširniji je i najpoznatiji Šumsko-odštetni cjenik koji je izradio 1924. za Zagrebačku županiju, a 1930. za Savsku banovinu (opsega 150 str. ). Objavio je veći broj rasprava u Šumarskom listu. Izradio je i manuale, vrlo praktične i priručnog oblika, koje su potrebne kod šumsko-tehničkih radova, te kod šumarske administracije (manuali za teodolitno snimanje i snimanje busolom, tablice za računanje koordinata, šumarsko-taksacijski manuali za stablimične procjene i procjene pomoću primjernih ploha). Zajedno s bratom Vilimom napisao je veliki rad "O uređenju suma i sastavku šumsko-gospodarskih osnova". Izradio je i "Praktične kubične tablice" po švicarskom uzoru, kao i veći broj uređajnih tablica. Iz područja uređivanja suma načinio je i veći broj opisa suma, gospodarskih programa i gospodarskih osnova u suradnji s mlađim kolegama. Izradio je Gospodarske osnove zemljišnih zajednica Dugo Selo, Marija Bistrica, Markuševac, Desinec-Prhoč, a za Zagrebačku goru prvu osnovu na principu preborne sume. Ing. J. Heckner bio je izvrstan šumarski stručnjak, koji se uvijek zalagao za poboljšanje prilika u hrvatskom šumarstvu i za unapređenje struke, nadajući se da će šumarstvo zauzeti onaj položaj u narodnom gospodarstvu koji mu po važnosti i pripada. Surađivao je u Hrvatskom šumarskom društvu, a 1918. izabran je za člana Upravnog odbora. |