 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Osnovnu školu pohađao je u Sisku, a gimnaziju u Sisku i Zagrebu. Veliku maturu položio je 1930. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1936. Od 1937. do 1938. g. bio je na službi u Direkciji državnih suma u Vinkovcima. U mjesecu siječnju 1938. izabran je za asistenta u Zavodu za uporabu suma na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Obranivši disertaciju Istraživanje o specifičnoj težini i utezanju slavonske hrastovine, promoviran je 1942. g za doktora šumarskih znanosti. Položio je asistentski i državni ispit iz šumarske struke. G. 1948. habilitirao je za sveuč. docenta. Odlukom Komiteta za naučne ustanove, sveučilište i visoke škole 1949. prekinut mu je radni odnos, te je odlukom Sekretarijata za personalnu službu Predsjedništva Vlade NR Hrvatske namješten u ŠIP-u u Belišću. Krajem 1949. primljen je kao naučni suradnik u JAZU u Zagrebu. Rješenjem Ministarstva za nauku i kulturu 1950. vraća se u svojstvu docenta na Poljopr.-šum. fakultet. God. 1952. izabran je za izvanrednog, a 1955. za redovitog profesora predmeta Tehnologija drva i Mehanička prerada drveta. Dužnost predstojnika Katedre za tehnologiju drva obavlja od 1960. do umirovljenja. Bio je nastavnik na poslijediplomskom studiju za znanstveno usavršavanje na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. G. 1947. osniva Šumsko-industrijski odjel na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu, a njegovim zalaganjem za novu koncepciju obrazovanja, škol. g. 1977.-78. osnovan je Drvno-tehnološki odjel na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Uz aktivnosti na znanstvenom, pedagoškom i stručnom području, obavljao je niz organizacijskih dužnosti na fakultetu i drugim ustanovama: bio je predsjednik Zavoda, odnosno Katedre za tehnologiju drva, i prodekan Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (1956.-1958. ), dekan Šumarskoga fakulteta škol. g. 1960.-61., član Savjeta i predsjednik Savjeta fakulteta (1964.-66. ), član Savjeta Zagrebačkog sveučilišta, član Vijeća Instituta za drvno - industrijska istraživanja u Zagrebu, član Savezne komisije za standardizaciju u Beogradu, znanstveni suradnik i član Šumarske sekcije Odjela za prirodne znanosti JAZU. Bio je član uredništva Šumarske enciklopedije, glavni i odgovorni urednik časopisa Drvna industrija, te član mnogobrojnih odbora i komisija stručnih i znanstvenih organa u Republici i Federaciji. Na vlastitu molbu umirovljen je 30.6.1978. U razdoblju od 1952. do 1960. bio je na vise studijskih boravaka iz područja znanosti o drvu i modernih metoda drva listača u trajanju od nekoliko mjeseci do godinu dana (Oxford, Princes Risborough, Reinbeck / Hamburg, Mtin-chen, Syracuse N. Y., New Haven Conn., Corbandale III., Portland Ore, Seatle Wash, Medison Wisc. i dr. ). Sudionik je brojnih međunarodnih savjetovanja o tehnologiji drva (Sliač, 1957; Madison, 1959; Ženeva, 1961). Od 1950. znanstveni je suradnik i član Šumarske sekcije JAZU u Zagrebu. Dr. sc. Ivo Horvat publicirao je monografije o tehničkim svojstvima drva (u nas prvi rezultati o svojstvima raznih domaćih ili udomaćenih vrsta drva), publikacije o svojstvima američkog jasena, naprezanju kod cijepanja, svojstvima munikovine (Pinus heldreichi Ch. ), o svojstvima duglazijevine i dr. Autor je ili suradnik naših prvih stručnih priručnika i udžbenika namijenjenih drvnotehnološkim stručnjacima. To su: Mali šumarsko-tehnički priručnik, Zagreb, 1949; Tehnologija drveta, Zagreb, 1952; Drvnoindustrijski priručnik, Zagreb, 1967. Najpoznatiji je drvnotehnološki autor u brojnim jedinicama Hrvatske enciklopedije, Zagreb, 1945; Šumarske enciklopedije I, II, Zagreb, 1959, 1963; Opće enciklopedije, Zagreb, 1966-1969; Tehničke enciklopedije III, Zagreb, 1969. i Šumarske enciklopedije I, II, III, Zagreb, 1980-1987. Napisao je monografije za oko 90 vrsta drva (domaćih i stranih) u Šumarskoj enciklopediji te vise priloga u Općoj i Tehničkoj enciklopediji. G. 1940. pisao je o lignostonu, 1945. o najnovijim načinima uporabe drva, 1946. g. o vlaknaticama, 1948. o svojstvima furnirskih ploča, 1949. o istraživanju drvnih otpadaka, 1957. o kvaliteti površine furnira, 1968. o prvoj elektronički upravljanoj pilani na svijetu i dr. Za svoju znanstvenu, stručnu, pedagošku i ljudsku djelatnost prof. Horvat dobio je niz priznanja struke i društva. Dodijeljena mu je 1980. g. nagrada "Nikola Tesla" za značajnu znanstvenu djelatnost. Ranije, 1976. g. primio je Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima i Orden rada sa zlatnim vijencem. Prigodom 130. obljetnice osnutka Hrvatsko - slavonskog šumarskog društva i 100. obljetnice izlaženja Šumarskog lista primio je Zlatnu medalju sa poveljom. Bio je član Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, mnogih znanstvenih i strukovnih vijeća, savjeta i udruga. |