 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Zvonka i Nikice r. Dubrović. Hrvat, rimokatoličke vjere. Roditelji su mu bili prosvjetni djelatnici, četverogodišnju pučku školu završio je u Svetičkom Hrašću 1935.g., a Državnu mušku realnu gimnaziju u Karlovcu 1944. Studirao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveuč, u Zagrebu. Diplomirao je na Šumsko-gospodarskom odsjeku 1951. Iste godine prima i prvo zaposlenje. Od 1.12.1951. tehnički je direktor Tvornice pokućstva Vrbovsko, a od 1.8.1953. upravitelj je Šumarije Mrkopalj. Na tome radnome mjestu ostaje do 30.5.1956., kad se na kratko, sredinom 1956.g., zapošljava u Šumariji Koska kod Našica. Njegov konačan povratak rodnom kraju, njegovoj Učki i obližnjim goranskim šumama, uslijedio je 8.10.1956. Nakon jednogodišnjeg rada u Šumariji Opatija, 5.4.1957. postavljen je za upravitelja Šumarije Klana, na kojoj dužnosti ostaje 12 godina. Pod njegovim su nadzorom "mnoge razgoljene površine pošumljene i osposobljene za šumsku proizvodnju, do mnogog udaljenog i naoko nedostupnog šumskog kompleksa danas vodi solidna šumska prometnica..." (V. Mezlar, 1975.). Kao čelni čovjek Šumarije Klana posebno se bavio uvođenjem mehanizacije u iskorišćivanje šuma, o čemu je napisao zapaženu raspravu tiskanu u internom glasilu Š.G. Delnice ("Drvosječa" 38/73. i 39-40/74.). U svojstvu savjetnika za šumarstvo i lovstvo posljednje zaposlenje dobiva krajem 1968.g. u Poslovnom udruženju drvne industrije i šumarstva "Drvo" Rijeka. Kako je to udruženje bilo registrirano i za provedbu lovnoga turizma, služeći se talijanskim i njemačkim jezikom, osobno je mnogo učinio na promidžbi lovnih mogućnosti članica udruženja, sportskih i gospodarskih ovlaštenika prava lova Gorkoga kotara i Hrvatskoga primorja. Ne dočekavši mirovinu, preminuo je nakon kratke i teške bolesti u bolnici u Lovranu 2.1.1975. Sahranjen je na mjesnom groblju u Voloskom kod Opatije. |