 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je 1940/41., a diplomirao je 26. 9. 1941. Sudjelovao je u NOB-i od 1943. Osnutkom prvog Povjerenstva šuma i ruda na Visu premješten je u Povjerenstvo kao suradnik za šumarstvo, a krajem 1944. u istom svojstvu prelazi u Beograd. Narednih nekoliko godina promijenio je vise radnih mjesta i bio na odgovornim dužnostima. Bio direktor Zemaljskoga šumarskog poduzeća Šumarstva i drvne industrije te Direkcije drvne industrije u Zagrebu, Novoj Gradiški i Rijeci. Potom je bio direktor Jugoinspekta i direktor Exportšume u Zagrebu. God. 1949. povjerena mu je dužnost predstavnika izvoznog drvarskog sustava u inozemstvu: u Milanu (Italija), zatim u Frankfurtu i Düseldorfu (Njemačka). Kad se vratio u zemlju, dolazi u "Exportdrvo" i u njemu ostaje do umirovljenja: najprije kao glavni direktor u Zagrebu, zatim kao predstavnik u inozemstvu i na kraju na dužnosti direktora u Rijeci do odlaska u mirovinu 1982. U Rijeci je i živio nakon odlaska u mirovinu. Svoja iskustva s međunarodnog drvnog tržišta priopćava stručnoj javnosti u "Drvarskom glasniku", u kojem je objavio vise od 50 članaka. Bio je suradnik Šumarskoga lista. Za svoj rad dobio je tri odličja: Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem, Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden zasluga za narod. Ing. David Kabalin još je jedan šumar - književnik. Stihove i prozu piše na čakavstini i književnom jeziku. Poeziju piše zasnovanu na čakavskom dijalektu, inspiriranu mediteranskim pejzažima i prizorima iz života pomoraca. Svakako su najpoznatiji stihovi dugogodišnje špice emisije Pomorska večer: Kada u valu našeg plavog mora / Sunašca zadnji zatreperi trak, / Tada se čuje zvuk naših motora / Iz luka plove kroz talas i mrak. / Mornari hrabri ko legende glas, /Na moru u borbi nam sreća i spas. Do odlaska u mirovinu (1982.) objavio je pet samostalnih zbirki pjesama: "Naša beseda" (Rijeka, 1969.), "Jedri brode, široko ti more" (Rijeka, 1970.), "Kolo mažurane" (Pula, 1975.), "Zač nan je noćaska jadra otvoriti (Rijeka, 1976.) i "Pivanja i govorenja" (Rijeka, 1978.). |