 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 U rodnome mjestu polazio je osnovnu Školu; niže razrede gimnazije u Szolnoku, a vise u Budimpešti, gdje je maturirao 1893. Šumarstvo je studirao na Visokoj Šumarskoj i rudarskoj školi u Šćavnici (Slovačka) od 1893. do 1896. Nakon jednogodišnjeg vojnog roka, zaposlio se kod Zemaljske vlade u Sarajevu. Tu je obavio pripravnički staž i položio u Budimpešti 1900.g. državni ispit za samostalno vođenje Šumskoga gospodarstva. Nakon toga vraća se u Sarajevo, a poslije tri mjeseca premješten je iz Sarajeva za kotarskoga Šumara u Višegrad s područjem današnjih općina Rudo i Višegrad. Tu službuje tri godine, kada je premješten za upravitelja Ureda za uređivanje šuma u Sarajevu. Na tome mjestu ostaje do 1906. Sljedeće radno mjesto bilo je upravitelja Šumarije Pribinić, gdje ostaje do listopada 1907. Tada napušta državnu službu i prelazi u poduzeće HOLZ - Industrie A.G. (HIAG) sa sjedištem u Konstanzu (Njemačka). HIAG je pod firmom Bosansko akcionarske društvo za preradu drva u Teslicu podigao i uređaje za suhu destilaciju drva s proizvodnjom niza proizvoda. Nakon 11 godina rada u Tesliću Karolyi 1918.g. prelazi za Šumarskog direktora budimpeštanske Bodenkredit-Bank A.G. Poduzeće HIAG, kao isključivo vlasništvo njemačkih državljana, poslije I. svjetskog rata prelazi u vlasništvo države. Država, međutim, nije ni pilanu ni destilaciju iskorištavala u vlastitoj režiji već ih je dala u zakup poduzeću Prvo jugoslavensko d.d. za Šumsko gospodarstvo, drvnu industriju, Zagreb, nastalog od nacionaliziranog posjeda kod Sirača i Daruvara Boden Kredit-Banke. Arpad Karolyi postaje generalni direktor toga poduzeća pa i tvornice u Teslicu. Prije isteka trogodišnjeg zakupnog roka, krajem 1921., "Destilacija drva d.d." Teslić postaje samostalno poduzeće. Privrednu je karijeru Karolyi nastavio kao generalni direktor Banke za parcelaciju i kolonizaciju d.d. u Zagrebu, kao i poduzeća s kapitalom engleske tvrtke Anglo-Persian "Bitumen, hrvatsko dioničko društvo za iskorišćivanje zemnog plina i ulja", Zagreb, koje je obavljalo busenja u Hrvatskoj. Bio je aktivan do smrti. Bolujući od angine pectoris naglo je preminuo u Zagrebu 1929.g. Djelovao je kao šumar, industrijalac i bankar, ali je uvijek ostao vjeran šumarstvu. Napisao je vise radova, od kojih dva, jedina na hrvatskom jeziku, objavljuje u Šumarskom listu. G. 1921. objavljuje članak " Ima li Picea omorica Panc. šumsko - gospodarsko značenje i budućnost". Karolvi izvodi zaključke ne samo na temelju literature, nego i na vlastitim zapažanjima i istraživanjima na brdu Stolac kod Visegrada. U sastojini s Pančićevom omorikom površine 60ha Karolvi je snimio njen sastav na plohi od 400 m3. Zaključuje da se intervencijom čovjeka omorika može održati, no od toga se ne mogu očekivati gospodarske koristi. Rad pod naslovom "Metode i problemi u šumarskoj nauci" (1922.) je autorizirano predavanje koje je Karolvi održao u Mađarskom šum. društvu 1917.g. Tu on zastupa primjenu biometrike u šumarstvu, tj. dendrometriji i priopćava da je pripremio posebno djelo o biome-trici. Djelo je napisano na njemačkom jeziku, ali ga nije objavio (na hrvatski ga je preveo Josip Herman). U rukopisu je ostao i njegov rad o bosanskim prašumama i kraškim šumama. Poticajem Karolvia profesor Tehničke škole u Beču Serida pronašao je postupak koncetracije octene kiseline bez primjene vapna. Surađivao je i u stručnim časopisima u inozemstvu i bio je cijenjen kao stručnjak i znanstveni radnik. U Budimpeštanskom prirodoslovnom muzeju nalaze se njegove zbirke leptira i puževa, a u Nagykaniszi nalazi se njegov arhiv. Bio je član utemeljitelj Jugoslavenskoga šumarskog udruženja u Zagrebu. Unuci mu Arpad i Aleksandar žive u Zagrebu. |