 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Srednju školu polazio je u Zagrebu i Karlovcu, gdje je maturirao 1897. Šumarsku akademiju završio je u Zagrebu 1902., a 1905. diplomirao je i na Filozofskom fakultetu, u Zagrebu. Ipak, odlučuje se za rad u Šumarskoj struci i započinje službu u svojstvu asistenta na Šumarskoj akademiji u Zavodu za uzgajanje šuma. Iz nastavne prelazi u praktičnu šumarsku službu. "Njegova ljubav za šumu i sposobnost dolazi do izražaja u njegovu daljnjem službovanju na terenu: u Delnicama, Ogulinu, Sušaku i Senju. Upravo tamo na golom kršu, gdje su oduvijek najteži uvjeti za rad šumarskog stručnjaka, stvorio je prof. Kauders golemo djelo. 25 godina provedenih na području, koje ljeti sunce pali, a zimi bura bije, predstavlja za njega u doba u kome neumorno vodi bitku sa teškim ekološkim uslovima da na siromašnom i degradiranom primorskom kršu podigne zelene šume," (M. Androić). Od 1919. do 1921.g. bio je šumarski nadzornik u Ogulinu, a od 1922. do 1925. direktor Direkcije šuma na Sušaku. Tada je preuzeo mjesto rukovoditelja Inspektorata za pošumljavanje krša u Senju, gdje je ostao do 1934. To je čovjek za koga je u Hrv. primorju znalo i veliko i malo, ponajviše zbog uspješnog pošumljavanja krša. O njemu su pisali "Jutarnji List", "Jugoslavenski Llovd", "Lički kalendar", "Priroda"... 27 godina proveo je prof. Kauders u Senju. Za to vrijeme pošumljeno je stotine hektara krša, izgrađeni mnogi putevi, podignuti mnogi rasadnici i uređeni parkovi. Njegovim nastojanjem nastale su borove kulture u predjelima: Voljak, Lokvice, Zoričići, Pod Badanj i dr., kao i šumske kulture u bujičkom području kod Grižana, Drivenika, Bribira i Ledenica. Za vrijeme svog desetogodišnjeg rukovođenja Inspektoratom za pošumljavanje krša u Senju uspio je podići i uzgojiti velike površine šumskih kultura u Alinom bilu, Grebenu, čardaku, Klenovoj kosi, Stražbenici, Debelom brigu, Velinici, Hrmotinama, Krilu, Pleće, Jakinoj strani i dr. U toku djelatnosti na kršu osnovao je prof. Kauders 11 velikih šumskih rasadnika. Od 1934. do 1940. bio je rukovoditelj Šumarskog odsjeka Savske banovine u Zagrebu, a od 1940. do 1941. bio je zaposlen kao visi savjetnik i inspektor u Ministarstvu šuma i ruda u Beogradu, gdje je umirovljen. Svoje znanje i iskustvo prenosio je na mlađe putem mnogih članaka objavljenih u stručnim časopisima. Prof. Kauders napisao je velik broj znanstvenih rasprava, te mnogo stručnih radova i prikaza. Već na početku svoje znanstvene i stručne djelatnosti napisao je jedan od prvih biljno-zemljopisnih radova kod nas pod naslovom Biljno-geografska slika požeške kotline" (1906.). "Prof. Kauders posvetio je mnogo radova pošumljavanju krša. U njima su sadržani podaci iz historijata o pošumljavanju na kršu, zatim autorovi podaci o ekološkim i vegetacijskim osobinama našega krša, a isto tako i podaci koji se odnose na tehniku pošumljavanja krških razgoljenih terena", (M. Anić). Nije prestajao s radom na podizanju šumarske struke i šumarske znanosti ni u mirovini. Bio je stalno aktivan, pa je i dalje stvarao vrijedna i korisna djela. Tako je za unapređenje srednjoškolske šumarske nastave napisao udžbenik "Podizanje i gajenje šuma" (1950.). Za hrvatsko šumarstvo vrlo je znakovita Kaudersova "Šumarska bibliografija", koju je Šumarsko društvo u Zagrebu izdalo u dvije knjige. To korisno djelo poznato je i izvan granica naše zemlje. Ono pruža veliku pomoć svima onima koji se bave studijem šumarske struke, pa je i nama od velike koristi pri pisanju ovog "Leksikona". U prvoj knjizi, objavljenoj 1947. na 266 s. sabrano je oko 6000 podataka o napisanim radovima kod nas na području šumarstva u razdoblju 1877.-1946. Kad je temeljit i pregledan po užim područjima šumarske i šumarstvu srodnih struka. Nedostaje mu jedino kazalo imena, koji je nedostak u drugoj knjizi otklonjen. Druga knjiga objavljena je 1959.g. na 440 s., odnosi se na razdoblje 1946.-1955.g., sadrži 12000 podataka, ali je opterećeno podacima o šumarstvu iz svih republika ex-Jugoslavije. Svojim radovima objavljenim u "Bulletin Scientifique", ediciji JAZU u Zagrebu, pridonio je poznavanju naše šumarske znanosti i našega šumarstva u stranom svijetu. Bio je i urednik šumarske struke u toj ediciji. Imao je divovsku energiju, na kojoj mu mogu pozavidjeti mnogi mlađi šumarski stručnjaci. Intenzivno je surađivao s Leksikografskim zavodom u Zagrebu. Svojom obilatom suradnjom pružio je veliku pomoć pri izradi prvog izdanja "Šumarske enciklopedije." Ne smije se zanemariti ni njegova velika društvena aktivnost. Nije bilo akcije - navodi akademik Milan Anić - na unapređenju našega šumarstva ili šumarske struke u kojoj prof. Kauders ne bi aktivno surađivao. U svim šumarskim organizacijama bio je počasni član. U šumarskim redovima bio je mnogo cijenjen i voljen. Mladim generacijama stajao je svojim bogatim znanjem i iskustvom uvijek na pomoći. Ali, kako to obično biva, takav radin čovjek imao je u struci i izvan šumarske struke ponekog zavidnika, pa i neprijatelja sto se uočava iz pamfleta "Život i djelo A. Kaudersa" (Sarajevo, 1964.). Šum. fakultet u Zagrebu, u povodu proslave stogodišnjice šumarske nastave u Hrvatskoj, održane 1960., predložio je Zagrebačkom sveučilištu da se prof. Alfonsu Kaudersu, zbog zasluga znanstvenog i stručnog djelatnika na području podizanja i njege naših krških šuma, dodijeli stupanj doktora šumarskih znanosti. Hrvatsko sveučilište uvažilo je prijedlog Fakulteta i odlikovalo tom najvišom čašću prof. Kaudersa, imenovavši ga doktorom honoris causa. Za svoj rad primio je i mnoga druga priznanja i odličja. G. 1949. imenovan je suradnikom JAZU u Odjelu za prirodne znanosti. Iste godine imenovan je i počasnim članom Šumarskoga društva, a ministar poljoprivrede i šumarstva pohvalio ga je za rad na polju šumarske djelatnosti i znanosti. Život mu je ukrašen najljepšim vrlinama: poštenjem i skromnošću. Ostao je markantna ličnost hrvatskoga šumarstva sve do posljednjih dana svoje visoke životne dobi. |