 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Dragutina i Karoline. Otac mu je bio financijski nadsavjetnik. U Zagrebu je završio pučku školu i visu realku, na kojoj je 1874.g. položio ispit zrelosti. Šumarske je znanosti studirao na Šum. akademiji u Mariabrunnu i Visokoj školi za kulturu tla u Beču, gdje je i apsolvirao 1877. Križevačko razdoblje i upravna služba Kesterčanek je u travnju 1878. imenovan državnim šumarskim vježbenikom i dodijeljen je u svojstvu šumarskog procjenitelja Katastralnom ravnateljstvu u Zagrebu za katastralne procjenbene kotare Koprivnica, Križevci, Bjelovar i Đurđevac. U toj službi ostaje sedam mjeseci. U studenome 1878. namješten je za asistenta šumarske struke na Gospodarsko - šumarskom učilištu u Križevcima. Položivši državni ispit za samostalno vođenje šum. gospodarstva, imenovan je u veljači 1880.g. pravim učiteljem šumarstva. Predavao je predmete uporaba šuma, tehnologija drva, Šumarska uprava, dendrometrija, računanje vrijednosti šuma, povijest i literaturu Šumarstva, a opće Šumarstvo za slušatelje Gospodarskog odjela. U Šum. listu javlja se 1880.g., "Dendrometriju" objavljuje 1881., a "Osnove nauke računanja vrijednosti šuma" izdaje 1882. Njegove ideje o potrebi reforme križevačkog učilišta, koje je - po njegovoj zamisli - trebalo preseliti u Zagreb na Sveučilište kao poseban šumarski odjel ili ga podići na stupanj akademije, dovele su ga u sukob sa kolegama nastavnicima i s vlascu. Uvidjevši da ne nalazi razumijevanje, 1883.g. na vlastiti zahtjev prekida nastavnički rad u Križevcima i prelazi u šumarsko - upravnu službu Županijskoj oblasti u Zagreb u svojstvu županijskog nadšumara. Na tome mjestu ostaje gotovo 10 godina, a samo kratko vrijeme obavlja istu službu kod županjske oblasti u Varaždinu (1893.-93.). Uz redovne upravne poslove u to vrijeme aktivno radi i kao tajnik Hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva, uređuje Šumarski list, piše stručne radove i članke, pokreće pitanja šumarske nastave i uređenja urbarskih imovnih općina i reorganizacije šumarske uprave. G. 1893. vraća se na Gospodarsko - šumarsko učilište u Križevce želeći se vise posvetiti pisanju i nastavi. Kao profesor šumarske struke predavao je na Šumarskom odjelu do 1899.g. predmete sađenje i uzgoj šuma, Šumarsku botaniku, Čuvanje šuma, Šumarsku upravu, uporabu šuma i tehnologiju drva te Šumarsku statistiku. U oba razdoblja nastavničkog rada u Križevcima organizirao je i vodio poučna putovanja na prostorima Hrvatske, ali i u češku, Austriju, Mađarsku, BiH i drugdje. Nakon sto je u listopadu 1898. obavljen prijenos šumarske nastave iz Križevaca na Šumarsku akademiju u Zagrebu, prislonjenu uz Mudroslovni fakultet, Kesterčanek ostaje u Križevcima do 1899. kada je i posljednja generacija šumara završila školovanje. Nakon Križevaca KESTERČANEK je 7 mjeseci službovao pri Šumarskom odjelu Zemaljske vlade u Zagrebu. Razdoblje rada na Šumarskoj akademiji Šum. akademija u Zagrebu osnovana je 1898. kao rezultat nastojanja Šum. društva Hrvatske na ostvarivanju visokoškolske šumarske nastave u Hrvatskoj. Najveću zaslugu za otvaranje Šum. akademije imali su prof. Kesterčanek i banski savjetnik dr. Ivo Mallin. Kesterčanek je smatrao da obrazovanje šumara za uspješno gospodarenje šumama mora biti jednako onom drugih naših "akademski obrazovanih ljudi" i ne manje od obrazovanja šumara Zapadne Europe. Za svoj rad Akademija je koristila prostor Šumarskoga doma otvorenog također 1898.g., gdje je bio smješten i Šumarski muzej. Fran Kesterčanek imenovan je u srpnju 1900.g. profesorom na Šumarskoj akademiji. Predavao je kolegije: uzgajanje šuma (1900.-01.-1914.-15), uporabu šuma (1901.-02.-1914.-15.), čuvanje šuma (1900.-01.-1910.-11.), šumarsku politiku (1911.-12.-1914.-15.), Šumarsku mehaničku tehnologiju (1900.-01.-1908.-09.) i lovstvo (1900.-01.-1910.-11.). Za izvođenje vježbi iz većine spomenutih predmeta uredio je bogatu zbirku učila u Kabinetu za šumsko-proizvodne struke osnovanom 1899.g. Posebno se isticala zbirka iz uzgajanja šuma na kojoj bi, prema prof. dr. A. Petračiću, "mogle zavidjeti mnoge starije visoke šumarske škole". Kesterčanek je bio predstojnik Kabineta do 1915. Kao profesor uzgajanja šuma nastojao je urediti arboretum i šumsko - pokusni vrt, koji se počeo uređivati u Božjakovini, ali zbog udaljenosti nije koristio svrsi. Kesterčanek je redovito organizirao i vodio stručne ekskurzije, objašnjavajući slušačima šumarstva šumarske prilike dotičnog područja i upotpunjavajući teoretska znanja praktičnim primjerima u šumi. U travnju 1908. Šum. akademija uredbom Zemaljske vlade dobiva u upravnom pogledu široku samostalnost, a Zbor nastavnika izabire prof. Kesterčaneka za svog prvog pročelnika u II. semestru 1907.-08. škol. g. Kesterčanek je od 1911. do 1913.g. obavljao i dužnost upravitelja Šumarskoga muzeja, nastavnog objekta akademije u kojemu su bili smješteni predlošci iz uzgajanja i uporabe šuma, tehnologija drva i lovstva. Hrvatsku je zastupao na Šumarskom kongresu u Beču 1881., a na Svjetskom šumarskom kongresu u Beču 1890.g. predstavnik je Hrv. šum. društva. Kao profesor akademije sudjeluje na Međunarodnom šumarskom i gospodarskom kongresu u Beču 1907.g. Jedan je od referenata teme pod naslovom "Koje bi mjere bile potrebne da se predusretne većim štetama insekata u šumi i da se spriječi njihovo rasprostranjivanje". Tom je prigodom izabran I. dopredsjenikom šumarskog odsjeka kongresa. G. 1913. zastupa Zagrebačko sveučilište na proslavi Visoke škole za kulturu tla u Beču u povodu 100. obljetnice njenog osnutka kao Šum. akademije u Mariabrunnu. G. 1913. Kesterčanek počinje jace pobolijevati. U toku 1914.-1915. liječi se u Topuskom i Rogaškoj Slatini, ali bezuspješno. Umro je u Zagrebu 1915. Njegov stručan i znanstveni rad S Kesterčanekom počinje novo doba za hrvatsku šumarsku literaturu. Njegov plodan literaran rad obuhvaća gotovo sve grane šumarske znanosti. Tada oskudnu domaću stručnu literaturu obogatio je s nekoliko knjiga i nizom rasprava, članaka i prikaza u Šumarskom listu i Lovačko - ribarskom viestniku. G. 1881. izdaje jedan od prvih stručnih udžbenika iz šumarstva na hrvatskom jeziku pod naslovom "Dendrometrija". U knjizi, između ostalog, instrument za mjerenje promjera stabala imenom "klupa" (njem.: die Kluppe) naziva "promjerkom", izrazom koji se koristi i danas. Tim i drugim izrazima prevedenim sa njemačkog utirao je put hrvatskoj šumarskoj terminologiji. Nešto kasnije (1882.) objavljuje "Osnov nauke računanja vrijednosti šuma". U Šumarskom listu surađivao je 35 godina. Svoj prvi članak "Promjerka" objavljuje 1880.g. U članku razlaže s kolikom se pozornošću i točnošću mora postupati pri procjeni šuma. Iz šumarske politike piše vrlo zanimljive članke. U članku "Državno-šumarsko-gospodarski sustavi" (1880.) daje genezu dvaju upravno-gospodarskih sustava (sustav centralizacije, tzv. šumarnički, i sustav slobodne gospodarske samouprave, tzv. nadšumarski) i komentar o njihovim karakteristikama. Smatra da o uvođenju naprednog nadšumarskog sustava u Hrvatskoj ne može biti govora dok se ne osnuje šumarska akademija. Naslov članka "Šumarska obuka spada na sveučilište" (1886.) jasno govori o čemu piše Kesterčanek. U Šumarskom listu 1882. i 1883.g. piše, u nekoliko nastavaka, o stanju šumarstva i šumskoga gospodarstva u prošlosti, pod naslovom "Prilozi za povijest šuma i šumskog gospodarstva kod Hrvata." Tema o trgovini pojavljuje se u Šum. listu prvi put 1885.g. pod natpisom "Šumarsko trgovačka razmatranja". Ovdje Kesterčanek iznosi statistiku naše trgovine drvom i dokazuje da je naše drvo, osobito hrastovina, jedan od najvažnijih predmeta naše vanjske trgovine. U Šumarskom listu objavio je i nekoliko životopisa šumarskih stručnjaka (Tomić, Danhelovsky, Šporer, Durst, Čordašić, Ettinger). Prof. Kesterčanek napisao je i veći broj članaka na njemačkom jeziku u zagrebačkom dnevniku Agramer Zeitung, a surađivao je i u njemačkim časopisima. G. 1898. izdaje u Križevcima knjigu za praktičnu upotrebu u šumarstvu pod naslovom "Šumski zakoni, propisi i naredbe za Hrvatsku i Slavoniju". Dakle, znatan je doprinos Kesterčaneka razvitku stručne šumarske literature. Hrvatsko-slav. Šumarsko društvo Kesterčanek je pristupio Hrvatsko - slavonskom šum. društvu 1879. i od početka se ističe radom. Već na skupštini društva u Vinkovcima 1880.g. sudjeluje u raspravi o glavnim tehničkim svojstvima naše hrastovine. G. 1880. izabran je za tajnika društva, a 1881. za urednika društvenoga glasila Šum. list. Kao urednik i tajnik potiče članove društva na rad. Kao urednik odmah prekida s tiskanjem njemačkog izdanja Šum. lista. Radi na unapređivanju hrvatskoga šumarstva i podizanju ugleda šumarskoga staleža. Kako su tada šumari bili u Hrvatskoj pretežito stranci, smatrao je da je nužno utirati put domaćim sinovima da upravljaju vlastitim šumama. Okuplja vrsne šumarske stručnjake i prijatelje šumarstva kao suradnike pa je za kratko vrijeme Šum. list sadržajem i aktualnošću dostigao istovrsne strane časopise. Kao urednik prenosi iz njemačkih stručnih listova poučne članke iz šumskoga gospodarstva. Od 1885. Šum. list izlazi kao mjesečnik i bio je poznat izvan Hrvatske. Kesterčanek je urednik lista do kraja 1886. Svojim djelovanjem pokrenuo je razvoj šumarske struke u Hrvatskoj. Ostao je i dalje suradnikom lista, a sredinom 1905., zbog bolesti urednika I. Partaša, ponovno preuzima uredništvo Šum. lista i Lugarskog vijesnika (od 1895. izlazi kao prilog Šum. lista) i ostaje urednikom do 1908. U Upravnom odboru društva Kesterčanek je djelovao, s manjim prekidima, od 1880. do 1914.g. Tajničke poslove obavljao je od 1880. do 1883. i ponovno od 1887. do 1893. Prisustvuje gotovo svim skupštinama društva na kojima kao tajnik izvješćuje o radu Upravnog odbora i sudjeluje u raspravama. Na skupštini 1881. u Krapini sudjeluje s temom "Pitanje o preinaki postojeće naredbe državnih šumarskih ispita". Radio je i na promjenama društvenih pravila. Zastupao je društvo kao npr. 1885.g. prigodom proslave 35. obljetnice Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima. Posebne zasluge stekao je za društvo uređivanjem šumarskih odjeljenja na izložbama. Društvo ga izabire u Središnji odbor budimpeštanske izložbe 1885.g. Kao tajnik izabran je za predstavnika društva na Šumsko - gospodarskoj izložbi u Beču 1889.g. Na Jubilarnoj gospodarsko - šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. uređenje šumarskoga dijela povjereno je društvu, a organizator je bio Kesterčanek. Ta izložba označena je kao događaj na kraju XIX. stoljeća o kome je pisao domaći i inozemni tisak. Sudjelovao je u organizaciji izložbe šumarstva i lovstva na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. I na pariškoj izložbi 1900. povjereno mu je uređenje šumarske izložbe. Duže vrijeme bio je povjerenik na državnim ispitima za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva. Bio je i član Hrvatskoga naravoslovnoga društva i Hrvatskoga planinarskoga društva. Rad u Hrvatskom društvu za gojenje lova i ribarstva Prvo obće hrvatsko družtvo za gojenje lova i ribarstva osnovano je 1891.g. Kesterčanek je bio jedan od njegovih utemeljitelja i prvi tajnik društva. Izradio je društvena pravila kao osnovu za daljnji rad. Brinuo se za povećanje broja članova. Nesebično je radio na unapređenju lovstva i ribarstva. U znak priznanja biran je tajnikom i prilikom službenog djelovanja izvan Zagreba (Križevci, Varaždin). Tajničku je dužnost obnašao neprekidno do 1910.g. Ostaje i dalje odbornikom i pomaže društvu znanjem i iskustvom. Predlagao je uvođenje tečajeva o ribarstvu na križevačkom učilištu (1893., 1897.). Posebno valja istaci da je izradio Nacrt zakona o lovu (1891.). Uredio je četiri izložbe rogovi ja i lovačkih trofeja: 1899., 1900., 1903. i 1906.g. u Zagrebu. Njegovom inicijativom 1893. započinje izlaziti društveno glasilo Viestnik Prvoga obćega hrvatskog družtva za gojenje lova i ribarstva koji od 1894.g. izlazi kao Lovacko-ribarski viestnik. Kesterčanek je bio njegov urednik 18 godina (1893.-1910.). "Redovno je izdavao list i neumorno ga propagirao i agitirao među lovcima kako bi broj suradnika i pretplatnika stalno povećavao, pridonoseći tako kvaliteti i obogaćivanju sadržaja i aktualnosti lista", (Frković, A., 1993.). U Lovačko - ribarskom vjesniku objavio je veći broj članaka iz područja lovstva, pretežito od 1892. do 1900.g., a iz ribarstva samo dva članka 1910. U Šumarskom listu 1886.g. u članku "Naše ribarstvo" načinio je podjelu ribarstva na morsko i riječno, a opisao je stanje ribarstva u postojećim ribnjacima (Trakošćan, Klenovnik, Paukovac, Maksimir, Brezovica i Kerestinec). Uz radove "Šumski zakoni i zakoni o lovu" (1887.), "Službeni naputak za nadzirače lova u Hrvatskoj i Slavoniji" (1894.), po nalogu Zemaljske vlade, a na poziv društva, g. 1896. objavljuje tada najvažnije lovačko djelo "Lovstvo", kao prvi stručni udžbenik iz lovstva na hrvatskom jeziku. (Pretisak te knjige objavljen je prigodom stote obljetnice 1996. u nakladi Hrvatskoga lovačkog saveza.) Prema tome, i za hrvatsko lovstvo značajne su djelatnosti Frana Kesterčaneka. Diplome, zahvale i priznanja Fran Žaver Kesterčanek impozantno je i nezaobilazno ime hrvatskoga šumarstva. Osim svega spomenutog (i nespomenutog) to dokazuju i mnogobrojne diplome, zahvale i priznanja koje je primio za života i poslije smrti. Pobrojit ćemo znakovitija: - 1888. u znak priznanja za rad na polju šumarske trgovine Zagrebačka trgovacko-obrtnička komora izabrala ga je članom dopisnikom, iskazavši mu tu čast i 1912.; - 1891. na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu za organizaciju šumarskoga dijela izložbe odlikovan je počasnom diplomom, a Šumarsko društvo iskazalo mu je zahvalu i zapisničke prizna- nje; - 1881.-1886. proširuje suradnju u Šum. listu i na srpske šumare pa je izabran "začasnim članom Srpskog poljoprivrednog društva u Beogradu"; - 1892. Šum. društvo dodjeljuje mu pismenu zahvalu i osobito priznanje za 15-godišnji rad u interesu društva; - 1900. prigodom Međunarodne svjetske izložbe u Parizu nagrađen je zlatnom kolajnom za zasluge oko unapređivanja hrvatske šumarske i lovačke literature; - 1906. Šumarsko društvo "za njegov 25-godišnji neumorni društveni rad i rad na polju hrvatske knjige" daruje mu srebrnu spomen-tintarnicu sa zlatnim perom te ga izabire začasnim članom i I. dopredsjednikom (1906.-1908.); - 1915. povodom smrti Frana Kesterčaneka Šum. društvo izdaje poseban žaloban broj Šumarskog lista "Slava F. Z. Kesterčaneku", u spomen "najzaslužnijeg hrvatskog šumarskog pisca, profesora Šumarske akademije u Zagrebu i društvenog odbornika"; - 1936. prigodom 60. obljetnice izlaženja Šum. lista i osnivanja Hr-vatsko-slavonskog šumarskoga društva na zgradi Šum. doma u Zagrebu svečano su otkrivena spomen-poprsja profesoru F. Kesterčaneku i šumaru književniku J. Kozarcu; - 1960. prigodom proslave 100. obljetnice šumarske nastave u Hrvatskoj u predvorju Šum. fakulteta u Zagrebu otkriveno je, između ostalih, i spomen-poprsje F. Kesterčaneka, rad akademskoga kipara E. Bohutinskoga kao i ono iz 1936. |