 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Milana i Milke r. Šušnjar. Hrvat, rimokatolik. Roditelji su mu bili poljodjelci. Osnovnu je školu završio u Stupovači 1948., a IV. mušku gimnaziju i veliku maturu u Zagrebu 1956. Šumarstvo je studirao na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1961. biološki smjer. Na istom Fakultetu završio je 1965. g. poslijediplomski studij iz područja fiziologije i ishrane bilja. Doktorat znanosti stekao je također na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1973. g. obranivši disertaciju pod naslovom "Koncentracije hraniva u iglicama obične smreke (Picea abies Karst. ) kao indikator stanja ishrane kultura". Od 1962. radi u Jugoslavenskom institutu za četinjače, Jastrebarsko kao suradnik za fiziologiju bilja. Nakon stjecanja magisterija, izabran je 1965. g. za sefa Odjela za pedologiju i ishranu. Na tom je mjestu do 1974. U međuvremenu bio je i v. d. direktora Instituta (1971.-1972. ). Šef je Odjela za ekologiju Šumarskog instituta Jastrebarsko od 1974. g. Posebno je zaslužan za suvremeno opremanje pedološko - fiziološkog laboratorija u Šumarskom institutu Jastrebarsko. Od 1982. znanstveni je savjetnik, a od 1986. predaje predmet prehrana Šumskog drveća na poslijediplomskom studiju Šumarskoga fakulteta u Zagrebu. Područje i rezultati rada Istražuje mineralnu prehranu šumskoga drveća u rasadnicima, kulturama i prirodnim sastojinama. Osnovna metoda rada u tim istraživanjima šumski su pokusi te njihova laboratorijska i statistička obrada. Pri tome ga posebno zanima odnos između sadržaja hraniva u tlu, biljci i njen rast. Pokazao je da se reguliranjem mineralne prehrane može utjecati ne samo na rast drveća, već i na njegovu otpornost prema nepovoljnim biotičkim i abiotičkim čimbenicima, kao i na cvatnju i plodonošenje. Njegova istraživanja predstavljaju značajan prilog primjeni analize biljnog materijala kod utvrđivanja stanja ishrane šumskoga drveća. Dao je i značajan doprinos poznavanju genetičke specifičnosti mineralne prehrane šumskoga drveća. Rezultate istraživanja u šumskim rasadnicima nastoji sto vise primijeniti u praksi kroz kontrolu plodnosti tla koju provodi u gotovo svim većim rasadnicima u Hrvatskoj. Istražuje ne samo problematiku klasične rasadničke proizvodnje već i druge nove metode. Osim mineralne ishrane bavi se i iznalaženjem najpovoljnijih supstrata i kontejnera te drugim problemima rasadničke proizvodnje. Rezultate mnogih pokusa u kulturama koristi kod izrade projekata za pošumljavanja. U prirodnim sastojinama najviše je istraživao stanje prehrane obične smreke, obične jele, hrasta lužnjaka, poljskog jasena i hrasta kitnjaka. Polazišta tih istraživanja su šumske zajednice. Bavi se metodama laboratorijskih analiza tla i biljnog materijala za potrebe šumarstva, biološkim metodama sanacije erozije, produktivnošću šumskih tala, odnosom prehrane i pomlađivanja i dr. U novije vrijeme intenzivno proučava problem sušenja šuma. U velikom broju istraživanja mogao je dovesti u svezu zdravstveno stanje šuma s onečišćenjem atmosfere i tla. Posebno se bavi utjecajem šumpornog dioksida, imisijske acidifikacije i teških metala na stanje šumskog drveća. Jedan je od organizatora provođenja inventura o stanju šuma na čitavom području Hrvatske 1987., 1988., 1990., te 1992.-1996. godine. Sudjelovao je u izradbi metodologije za utvrđivanje oštećenosti mediteranske vegetacije u Morelli 1987. i Firenzi 1988., 1991. i 1992. godine. Jedan od rezultata tih ekspertnih sastanaka je rukopis posebnog priručnika. Rezultate svojih istraživanja objavljuje u Šumarskom listu, Analima za šumarstvo HAZU, Radovima Šumarskog instituta Jastrebarsko i dr. Objavljuje i u stranim časopisima i zbornicima domaćih i stranih znanstvenih skupova. Objavio je 166 znanstvenih i stručnih radova. Kroz tri srednjoročna razdoblja bio je koordinator i suradnik projekta "Unapređenje sjemenarstva, rasadničke proizvodnje, uzgoja i ishrane šumskih kultura" koji je financirala Poslovna zajednica šumarstva Hrvatske. Bio je i koordinator projekta "Unapređenje sjemenarstva, rasadničke proizvodnje i uzgoja šumskih kultura" i projekta "Unapređenje gospodarenja šumama" koji je financirao SIZ za znanost Hrvatske. U srednjoročnom razdoblju 1991.-1995. koordinira najveći šumarski projekt "Šumske kulture, zaštita i obnova oštećenih sastojina" čiji je investitor Ministarstvo za znanost i tehnologiju Republike Hrvatske, kao i Projekt I "Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava Hrvatske", jedan između tri projekta koje financira JP "Hrvatske šume". Direktor je programa "Obnova i zaštita šuma" te koordinator podprojekta "Izloženost šuma štetnim utjecajima te povećanje njihove zaštite". Putem svojih znanstvenih i stručnih radova te mnogobrojnih studija i elaborata prenosi rezultate svojih istraživanja u praksu i na taj način neposredno sudjeluje u rješavanju mnogih praktičnih problema šumarske struke. Međunarodna suradnja Boravio je na studijskim putovanjima u mnogim stranim zemljama. Dr. N. Komlenović aktivno je sudjelovao u radu svjetskih šumarskih IUFRO kongresa u Kvotu 1981., Ljubljani 1986., Montrealu 1990. i Tampereu 1995. g. Aktivan je član IUFRO radne grupe za mineralnu ishranu šumskog drveća, radne grupe koja se bavi utjecajem onečišćenja na propadanje šuma, radne grupe za rasadničku proizvodnju i radne grupe za kemijske analize lišća. Aktivno surađuje sa Savezom znanstvenih šumarskih organizacija Njemačke. Bio je voditelj Prve ekskurzije 18. IUFRO kongresa. Bio je predstavnik Hrvatske na sastancima europskih i američkih eksperata u Bruxellesu 1991. i 1993. g., na kojima su utvrđene laboratorijske metode analiza uzoraka tla i biljnog materijala u okviru "International Co-operative Programme on Assessment and Mo-nitoring of Air Pollution Effects on Forests", koji su pokrenuli ECE-UN i EU. S tim u svezi organizirao je provođenje analiza kontrolnih uzoraka tla i biljnog materijala, kao i analize kontrolnih uzoraka biljnog materijala unutar aktivnosti IUFRO. Bio je član koordinacijske grupe tog projekta koja je 1993. u Hamburgu izradila program rada za razinu II. istraživanja. Zastupao je Hrvatsku u Avignonu 1992., u Budimpešti 1993., u Lillehammeru 1994., u Pragu 1995., i u Wageningenu 1996. g. na sastancima europskih i američkih eksperata, koji se bave utjecajem onečišćenja zraka na šume. Nacionalni je koordinator projekta ICP-Forests (EU, UN/ECE), te predstavnik šumara u radnoj grupi Alpe - Adria za zaštitu tla. Članstvo u stručnim i znanstvenim institucijama i društvima Član je Hrvatskoga šumarskog društva, Zagreb od 1961. g., član je Društva za tloznanstvo Hrvatske, Zagreb od 1965. g., Društva za biljnu fiziologiju Hrvatske, Zagreb od 1967., Hrvatskog ekološkog društva, Zagreb od 1969. g. i Hrvatskog društva za geokemiju, Zagreb od 1991. g. Bio je dugogodišnji član Upravnog odbora HŠD, njegov tajnik i predsjednik. Član je Redakcijskog odbora Šumarskoga lista i Radova Šumarskog instituta. U jednogodišnjem mandatu obnašao je funkciju predsjednika SIZ-IV za znanost (1981.-82. ). Nagrade i odlikovanja Za plodan i svestran rad dr. sc. N. Komlenović primio je plaketu SlZ-a za znanost 1984. i Orden rada sa zlatnim vijencem 1988. |