 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Vida i Janje r. Štimac. Potječe iz zemljoradničke obitelji. Osnovnu školu završio je u Andrijaševcima 1896., a maturirao je na klasičnoj gimnaziji u Vinkovcima škol. g. 1903.-04. Godine 1907. završio je šumarske znanosti na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Nakon položenog državnog stručnog ispita odlazi na Visoku školu za kulturu tla u Beču, gdje mora ponovno polagati sve ispite, jer u Beču nisu priznavali rang zagrebačke akademije i ondje 1913. godine, kao prvi Hrvat, doktorira šumarske znanosti s disertacijom pod naslovom: "Vergleichende Untersuchungen über die Zuwachsleistungen der slavonischen Eiche, Esche und Ulme". Najprije službuje u Gradiškoj imovnoj općini i vlastelinstvu Valpovo te na području Brodske imovne općine i u šumi zvanoj Merolino započinje prva znanstvena istraživanja rasta i prirasta hrasta lužnjaka, poljskog jasena i nizinskoga brijesta. Upravo ta istraživanja bila su temelj za spomenutu disertaciju. Nakon stjecanja doktorata, radi u Brodskoj imov. općini (Otok, Pleternica, Rajevo selo). God. 1917. pozvan je za suplenta na Šumarsku akademiju u Zagreb, gdje predaje više predmeta i uporno radi na podizanju kvaliteta i ugleda te ustanove. Od 1920. profesor je na Gospodarsko - šumarskom fakultetu u Zagrebu u koji je prerasla Akademija; dendrometriju predaje do umirovljenja 1952. godine. Bio je dekan Gospodarsko-šumarskog fakulteta 1921.-22. "Antun Levaković odgojio je velik broj Šumarskih inženjera. Uredio je 10 knjiga Glasnika za šumske pokuse na 3374 stranice. Bio je urednik Šumarskog lista i to sa prof. Petračićem od 1920. do 1921., a samostalno od 1929. do 1940. Napisao je 50 znanstvenih radova iz područja dendrometrije. Najveći je hrvatski šumarski znanstvenik u prvoj polovici XX. stoljeća. Najviše se proslavio svojim funkcijama rastenja drveća, jednadžbom za sastojinsku visinsku krivulju te novijim oblikom frekvencijske funkcije", (D. Klepac, 1992. ). Bio je predstojnik Zavoda za dendrometriju i Zavoda za šumske pokuse. Stvorio je znanstvena djela rijetke vrijednosti, uživajući velik ugled i u stranom znanstvenom svijetu. Od 1926. g. dopisni je član Akademie Zemedelske u Pragu i gost profesor na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sofiji (1936. ). Godine 1937. odlikovan je bugarskim Ordenom Sv. Aleksandra 3. stupnja. Njegovi studenti, među kojima su i naši akademici, hrvatski šumarski znanstvenici i svi hrvatski šumarski stručnjaci odaju dužno priznanje prof. dr. A. Levakoviću i obilježavaju dostojno njegove obljetnice. Tako je 1990. u Vinkovcima obilježena 45. obljetnica njegove smrti simpozijem u njegovu čast, a tri godine kasnije objavljeni su svi prilozi sa savjetovanja u poznatom "Zborniku o Antunu Levakoviću". "Jedan znanstvenik - hrast hrvatske ravnice - dobio je danas krunu od hrastova lišća"- kaže o zborniku dr. Katica Čorkalo. "Još mnogi čekaju da ih ovjenčamo. Neki to u Hrvatskoj, na Jugu, čine lovor-vijencima od mirisna lišća. Mi u Slavoniji imamo svoj znak -list plemenita hrasta, kako dolikuje šumaru Slavoncu, kojim se danas dičimo, " (Šum. list 1-2, 1993., s. 73). Bio je dugogodišnji član HŠD i zaslužni član Šum. društva u Vinkovcima. |