![]() |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
![]() Otac dr. Ante bio je poznati slavist, profesor i pisac. Osnovnu školu i realnu gimnaziju Ninoslav završio je u Sarajevu 1926. godine. Šumarstvo je studirao na Gospodarsko - šumarskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je škol. g. 1929.-30., a diplomirao 1930. Od 1932. do 1940. službovao je u Direkciji šuma Zagreb, gdje se bavio šumskim građevinarstvom. Uz redovitu službu i dalje je studirao, pa je 1942. g. diplomirao na Građevinskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Za vrijeme II. svjetskog rata radio je kao građevinski inženjer na poslovima regulacije Save i na aerodromskim objektima hrvatskoga zrakoplovstva. Po završetku rata, kao domobranski časnik, prošao je mukotrpan "križni put" od Bjelovara do Vršca u Banatu. Najveći dio svog radnog vijeka, od 1940. pa do umirovljenja 1978. g., a i kasnije, proveo je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je bio isprva asistent, nakon habilitacije 1958.-docent, od 1960, izvanredni profesor, a od 1964. redovni sveučilišni profesor. Doktorat biotehničkih znanosti postigao je 1977. g. s disertacijom "Mogućnost primjene centralnog izvlačenja kod planiranja šumskih transportnih sustava". Od 1960. do 1978. g. bio je predstojnik Zavoda za šumsko građevinarstvo i komunikacije, odnosno kasnije Katedre za šumska transportna sredstva na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Redovno je predavao kolegije: Šumske komunikacije, mostovi, šumarsko i drvno - industrijsko građevinarstvo, honorarno tehničku mehaniku i uređivanje bujica, a na poslijediplomskoj nastavi iz "Iskorišćivanja šuma" kolegij projektiranje šumskih prometnica. U svom 40-godisnjem predanom nastavno - pedagoškom radu bavi se i stručnim i znanstvenim temama i zadacima u svezi s izradom elaborata, trasiranja i izgradnje šumskih cesta, željeznica i mostova; zatim radi na projektiranju i statističkim proračunima gospodarskih i industrijskih zgrada, crpnih stanica i trafostanica te na izradi financijskih i investicijskih programa. Bio je vrlo angažiran oko gradnje novih fakultetskih zgrada u Maksimiru i Nastavno-pokusnih školskih objekata na terenu. Izradio je mnoge elaborate, projekte i financijsko-investicijske programe, već tada uvažavajući ekološke standarde. S referatima i koreferatima sudjelovao je na mnogim domaćim i stranim kongresima, simpozijima i savjetovanjima: Zagreb (1955., 1969., 1971. ), Zvolen (1973. ), Vinkovci (1974. ), Cavtat (1977., 1989. ), Portorož, Gospić i Zadar - Plitvice (1979. ), Poreč (1981. ), Opatija (1982.,1983. ), Sarajevo (1983., 1984. ), Bled (1986. ) i dr. Izradio je mnoge stručne recenzije rukopisa, knjiga i projekata, mnoge ekspertize i projekte te oko osamdesetak znanstvenih, stručnih i stručno popularnih studija i članaka u časopisima i publikacijama: u "Malom šumarskom priručniku", "Šumsko-tehničkom priručniku", "Šumarskoj enciklopediji", "Šumarskom listu", "Drvnoj industriji", "Mehanizaciji šumarstva", "Tehničkom pregledu", "Glasniku za šumske pokuse" Šum. fakulteta u Zagrebu, u "Radovima" Šum. fakulteta i instituta u Sarajevu" i drugdje. Za svoj rad prof. dr. sc. Ninoslav Lovrić dobio je Zlatnu plaketu i povelju Saveza ITŠDI u povodu 130. obljetnice osnutka Hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva (1976. ); primio je i počasnu diplomu Šumarskoga fakulteta u Zagrebu prigodom 125. obljetnice šumarske nastave u Hrvatskoj "u znak priznanja i zahvalnosti za doprinose razvoju ŠF u Zagrebu, za ostvarenje uloge fakulteta u obrazovanju visoko stručnih kadrova i znanstvenih radnika, za uspjehe postignute u znanstvenom radu, za doprinose razvoju svestrane suradnje i ugleda ŠF u našoj zemlji i inozemstvu, za doprinose razvoju šumarstva i prerade drva, " (1985. ). |