 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Osnovnu školu pohađao je u Petrinji, a gimnaziju u Sisku. Diplomirao je na Drvno - industrijskom odjelu Šum. fakulteta u Zagrebu 1960. Godine 1961. zaposlio se u DIP "Brezovica" u Sisku, gdje je radio na poslovima šefa pripreme rada i upravitelja pogona za proizvodnju namještaja. Od 1963. asistent je na Šum. fakultetu u Zagrebu iz predmeta Proizvodnja namještaja. Magistrirao je na istom Fakultetu 1970. g., obranivši temu pod naslovom "Otpornost sistema lak - drvo prema utjecaju svjetla". Doktorirao je 1974. također na Šum. fakultetu u Zagrebu, obranivši temu pod naslovom "Utjecaj drva i njegove vlažnosti na obradu poliuretanskim lakovima". U zvanje docenta izabran je 1975., u zvanje izvanrednoga profesora 1979., te u zvanje redovitoga profesora 1983. godine, a 1991. pozitivno mu je ocijenjen petogodišnji rad i ponovno je biran u isto zvanje. Godine 1997. izabran je, odlukom Sveučilišnog senata, u trajno zvanje redoviti sveučilišni profesor. Kao asistent na Šum. fakultetu pohađao je u škol. god. 1964/65. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu predavanja predmeta Interieur i Arhitektura novog doba. Bio je na ovim studijskim boravcima: 1) kao DAAD stipendist u SR Njemačkoj - Institut für Holzforschung München (1965/ 66), 12 mjeseci, 2) u DDR-u, na Tehnische Universität Dresden (1971), 3 mjeseca, 3) u Norveškoj, u Statens teknologiske institutt Oslo (1974), 3 mjeseca. U sklopu međufakultetske suradnje Zagreb-München, šest puta je bio na jednotjednom studijskom boravku u Institut für Holzforschung u Münchenu. Obnašao je ove dužnosti i obavljao ove znanstvene i stručne aktivnosti: - tajnik Zavoda za istraživanja u drvnoj industriji (ZIDI), od 1970. do 1972.godine; - predstojnik Zavoda za istraživanja u drvnoj industriji, od 1979. do 1983. godine; - dekan Šum. fakulteta, od 1984. do 1986. god; - prodekan DT odjela Šum. fakulteta, od 1986. do 1988. godine; Kao član delegacije bivše SFRJ i zamjenik "glavnog opunomoćenog" za znanstveni projekt Kompleksno korišćenje drvne sirovine pri SEV u razdoblju 1968.-1972. sudjelovao je na sastancima u Berlinu, Moskvi, Beogradu, Zagrebu i Herceg-Novom. Od 1975. projektira, suosniva i vodi razvoj Laboratorija za ispitivanje namještaja pri Institutu za drvo - Zagreb. Sudjelovao je u radu Komisije za namještaj i u ISO TC-136 na zasjedanjima u Kopenhagenu i Kolnu. Bio je član Tehničkog odbora za namještaj pri asocijaciji drvne industrije Hrvatske. Godine 1980. osnovao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu Katedru za finalnu obradu drva. Od 1982. u interdisciplinarnoj suradnji s Institutom za spavanje Kliničke bolnice Vrapče razvija istraživanje optimalnih konstrukcija ležaja na temelju somnoloških, psiholoških i mehaničkih ispitivanja spavača i ležaja te osniva laboratorij za ispitivanje kreveta na Šumarskom fakultetu. Golema radna energija prof. dr. sc. Borisa Ljuljke ogleda se i u narednim aktivnostima: bio je voditelj sedam projekata / podprojekata i glavni istraživač dva znanstveno - istraživačka projekta; bio je predsjednik organizacijskog odbora četiri znanstvena skupa i član organizacijskog odbora 12 skupova. U IUFRO na 18. kongresu u Ljubljani Jugosl, je koordinator (18th IUFRO World Congress, Division 5 - Forest products); član je Matičnog povjerenstva za biotehničke znanosti od 1982. do 1985. i od 1987. godine do danas; član je Znanstveno-nastavnoga vijeća Arhitek. fakulteta za studij dizajna i član Koordinacijskog odbora za taj studij; bio je predsjednik Izdavačkog savjeta časopisa "Drvna industrija" (1992.-1996. ), a od 1996. član je izdavačkog savjeta; vise od dvadeset godina (1974.-1997. ) član je Uredničkog odbora toga časopisa; bio je dugogodišnji član Uređivačkog odbora i časopisa "Bilten" ZIDI (1971.-1989. ), član je Prosudbene skupine za ocjenu znanstvenih projekata u području biotehničkih znanosti. Dobio je Zahvalnicu saveznog zavoda za standardizaciju za suradnju u izradi nacionalnih standarda (1978. ) Godine 1994. izabran je za redovitoga člana Hrvatske akademije tehničkih znanosti, a 1997. za redovitoga člana Akademije šumarskih znanosti. Od 1996. član je europske asocijacije ispitivača i istraživača namještaja EURIFI, a od 1997. predsjednik je Tehničkog odbora za namještaj pri Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo. U znanstvenom radu s područja površinske obrade bavi se interakcijom sustava lak - drvo, činiteljima koji utječu na trajnost tog sustava i njegova estetska svojstva. Također istražuje područje tehnologije površinske obradbe drva, kakvoće površinske obradbe i metode njezina ispitivanja. U području tehnologije finalnih proizvoda bavi se problemima lijepljenja masivnog drva, taljivim ljepilima, trajnošću slijepljenih spojeva i nekim teorijskim aspektima lijepljenja. Na istom području bavi se problemima brušenja ploča, problemima razvoja proizvoda, razvoja tehnologije i tehnoloških sustava, te kakvoćom namještaja. Objavio je više od 70 znanstvenih i 85 stručnih radova. U časopisima izvan zemlje objavio je pet znanstvenih radova, a u zbornicima radova izvan zemlje tri rada. Izradio je osnove za nekoliko Jugosl, standarda za ispitivanje kvalitete namještaja, koji su kasnije preuzeti kao hrvatske norme. Izradio je osnovu i za norveški standard za ispitivanje otpornosti površine namještaja na ogrebotine. Objavio je 11 znanstvenih i stručnih knjiga i 4 poglavlja u enciklopediji. Njegova PEDAGOŠKA I NASTAVNA AKTIVNOST također je na visokoj razini. Predaje tri predmeta dodiplomske nastave i tri predmeta poslijediplomske nastave na Šum. fakultetu, jedan predmet dodiplomske nastave na Studiju dizajna u Zagrebu i jedan predmet na poslijediplomskoj nastavi Biotehničkog fakulteta u Ljubljani. Dugo je godina voditelj poslijediplomske nastave s područja tehnologije finalnih proizvoda. Bio je mentor u 160 diplomskih radova, 9 magistarskih radova i 7 disertacija obranjenih na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Povrh toga bio je i član velikoga broja komisija za obranu magistarskih radova i disertacija na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani te na Građevinskom i Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. |