 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Adolfa i Zdenke r. Zakora. češke nacionalnosti, hrvatskoga državljanstva, katolik. Osnovnu školu polazio je i završio 1959. u Končanici. Srednju Šumarsku školu u Karlovcu završio je 1963. Iste godine započeo je rad u struci kao šumarski revirnik u Šumariji Daruvar. Studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započeo je 1964., gdje je 1969. promoviran u diplomiranog inženjera šumarstva. Radni vijek nastavio je u Šumariji Sirač ŠG Bjelovar, najprije kao voditelj poslova u uzgajanju šuma (1970.-1971. ), a zatim kao voditelj poslova iskorišćivanja šuma (1971.-1977. ). Rad nastavlja kao referent transporta u RJ Transport Šumarije Bjelovar (1977.-1983. ), odnosno kao upravitelj RJ Transport (1983.-1991. ). Svoj rad, kao zaposlenik Direkcije JP "Hrvatske šume" u Zagrebu započeo je kao stručni suradnik za razvoj gospodarskog sustava (1991.-1995. ), a nastavio kao rukovoditelj plansko - analitičke službe Direkcije (1995.-1997. ). Iznenadna smrt zatekla ga je na tom radnom mjestu. "Za sve vrijeme šumarničkoga posla Ado nije bio samo zaposlenik; bio je i djelatnik i promicatelj struke. Tako su nakon njega ostale pošumljene i njegovane šumske papučke površine, uzorno vođeni poslovi šumarske žetve iskorištavanja šuma, pa i danas primjerna bjelovarska jedinica za prometanje drvom u >Hrvatskim šumama<. Zato je postala učilištem Šumarskoga fakulteta, mjestom pokaza raznovrsnosti i odgovornosti posla, neodvojive sastavnice šumarske djelatnosti" (B. T. i S. S. ). Svoja iskustva iz područja šumske mehanizacije učinio je dostupnim, pišući i objavljujući članke u časopisu "Mehanizacija šumarstva". Gospodarski tajnik toga časopisa postao je 1991., a potom je postao tajnik i član uređivačkog vijeća časopisa. Godine 1986. Narodna tehnika Hrvatske proglasila ga je istaknutim inventivnim djelatnikom Hrvatske na temu "Unapređivanje tehnologije i organizacije rada šumskog transporta". "... Njegovom strpljivošću i domišljatošću iz bjelovarske RJ >Transport< potekla je spoznaja o stvarnom opterećenju kamionskih hidrauličkih dizalica. O tome je svjedočio na domaćim i međunarodnim skupovima, bilo onim u Vinkovcima i Splitu 1988. ili u dalekoj Švedskoj 1993. " (B. T. i S. S. ). U 1994. dodijeljena mu je godišnja nagrada tehničke kulture "Faust Vrančić" JP "Hrvatske šume", a u tu nagradu ugrađen je njegov promicateljski rad. Na svom radnome mjestu ostavio je izratke desetak nacrta pretvorbi nešumarskih radnih jedinica i usustavljeno planiranje i analitiku JP "Hrvatske šume", u okviru zadanih okolnosti. Bio je usko vezan uz natjecanja šumskih radnika Hrvatske (voditelj momčadi, kasnije organizator natjecanja), a s tim u svezi, i sa ustrojem Dana hrvatskoga šumarstva 1994. i 1995. godine. Bio je član HŠD. Umro je u 52. godini života i sahranjen je u rodnoj Končanici. "Ado je bio Čeh. Te je korijene svjedočio na mnogi način. Ali, domovinu je Hrvatsku štovao i služio joj. Obitelj mu je bila temelj i poticaj za mnogi napor. Sa suprugom Radmilom svojstvenom je brižnošću podizao i Hrvatskoj podario, danas dvoje intelektualaca -kćer Vlatku i sina Jaroslava, koji kreću očevim stazama šumarske i drvodjelske struke", (B. T. i S. S. ). |