![]() |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
![]() Gimnaziju je završio u Vinkovcima 1859., a šumarstvo na Šumarskoj akademiji u Mariabrunnu (Austrija). Nakon toga polazi još dva semestra na Sveučilištu i Politehnici u Pragu. Državni ispit položio je u Zagrebu. Počeo je službovati 1.1.1865. kod vlastelinstva Đakovačke biskupije kao šumarski pristav, zatim kao arhivar i kao okružni šumar u Vuki (kod Osijeka) do 1871. Od 1871. do 1874. u službi je kod Kaptola zagrebačkog kao nadšumar. Nakon toga je kao vještak i član centralnog povjerenstva u Zagrebu sudjelovao kod segregacije u državnim krajiškim šumama. Tada dolazi do osnivanja krajiških imovnih općina, pa je 1874. imenovan nadšumarom - upraviteljem Gospodarstvenog ureda Đurđevačke imovne općine u Bjelovaru i na toj dužnosti ostaje do 1886. g. Kasnije, sve do smrti 1905., bio je upravitelj Šumarije u Rači kod Bjelovara. Sahranjen je na Mirogoju. Bio je počasni građanin grada Bjelovara, gdje je njegovom zaslugom osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo, član Hrvatsko-slav, šum. društva bio je od njegove obnove 1876. g., te je za društvo "stekao velike i neprolazne zasluge. Igrao je veliku ulogu kod osnivanja, kao jedan od prvaka, a kasnije je bio jedan od onih koji su najživlje zastupali interese domaćeg šumarstva i pripadnika šumarskog staleža sto svjedoče mnogi prijedlozi sadržani u starijim društvenim zapisima", (ŠL 1905. ). Na prvoj društvenoj skupštini 1876. izabran je za društvenog poslovođu; na trećoj 1878. referent je o problematici segregiranih šuma; na Velikoj kraškoj skupštini 1879. jedini je govornik na hrvatskom jeziku; na vinkovačkoj godišnjoj skupštini 1880. sudjeluje u strukovnoj raspravi; na krapinskoj 1881. referent je s temom "O preustrojstvu gospodarenja i uprave naših obćinskih šuma"; na zagrebačkoj skupštini 1882. prihvaćen je njegov prijedlog za ustrojstvo Šumarstva, a 1883. pokreće osnivanje pripomoćne "Köröskonyijeve zaklade", koja je te godine i osnovana. |