 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Slavka, zanimanjem obrtnika i majke Kate r. Fićković, domaćice. Hrvat, rimokatolik. Pučku školu završio je 1940. u Srednjem Lipovcu, a realnu gimnaziju u Novoj Gradiški, gdje je maturirao 1948. Studirao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu - na Šumsko-uzgojnom odsjeku. Apsolvirao je škol. g. 1951.-53., a diplomirao 30.6.1953. Godine 1966. upisao je poslijediplomski studij iz organizacije i ekonomike Šumarstva i drvne industrije na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, ali nije branio magistarski rad. Nakon diplomiranja zaposlen je kao pripravnik za uređivanje šuma (1.8.1954.-31.3.1955.) u Šum. inspektoratu Nova Gradiška, a zatim radi (1.4.1955.-31.1.1957.) kao referent u Šumariji Požega. Uskoro je unaprijeđen za upravitelja Šumarije Kamenska, gdje radi od 1.2.1957. do 31.3.1960., kada prelazi za tehničkoga direktora DIP "Lipa" u Požegi (do listopada 1961. ), zatim je direktor i pomoćnik direktora do 31.1.1969. g. Narednih desetak godina (1.2.1969.-8.5.1980.) zaposlen je u strukovnom sindikatu, na mjestu stručnog suradnika u Republičkom odboru Sindikata radnika industrije i rudarstva Hrvatske, odnosno Sindikata radnika šumarstva i drvne industrije Hrvatske. Od 9.5.1980. do 31.10.1983. godine obnašao je dužnost generalnoga direktora, a nakon toga do kraja 1983. pomoćnik je gen. direktora DIK u Novoj Gradiški. Prva stručna iskustva stjecao je dipl. ing. Ivan Maričević u šumarstvu uz neposrednu suradnju i pomoć naših šumarskih stručnjaka (K. Vučetić, V. Špoljarić, B. Hruška... ). To je vrijeme kad se osniva ŠG Požega od šest šumarija (Čaglin, Kamenska, Kutjevo, Pleternica, Velika i Požega i jedne uprave sa stručnim službama). Šumarija Kamenska ima dodatna opterećenja - preuzima, uz ostalo, šumsku željeznicu. Ima i povećanu obvezu za sječu i uklanjanje breze, kao manje vrijedne vrste, i drugih, po tadašnjem kriteriju, manje vrednijih vrsta drveća, radi unošenja vrijednih vrsta drveća (bukva, jela, hrast). Šezdesetih godina dipl. ing. Ivan Maričević zasniva radni odnos sa DIP "Lipa" u Požegi. Dosljedan i temeljit u radu, poslove tehničkog direktora i direktora poduzeća obavljao je uz otvorenu i korektnu suradnju sa vanjskim suradnicima i suradnicima u poduzeću. Imao je intenzivnu suradnju s Institutom za drvo u Zagrebu (M. Gjaić, T. Barišić, D. Kirasić, Z. Etinger i dr. ), sa ŠG Požega, Exportdrvom Zagreb, kao i drugim važnim poslovnim partnerima i organizacijama. Rezultati poslovanja u prvih pet godina bili su dobri, a u 1964. ostvareni su natprosječni u okviru drvne industrije Slavonije i Hrvatske. Kao vanjski suradnik Instituta za drvo, radio je na vise projektnih zadataka. Programe za industrijsku preradu tanke oblovine u Velikoj, Pleternici i Novoj Kapeli izradio je sa suradnicima. U 1963. i slijedećim godinama Privredna komora Osijek, na temelju prijedloga Ekonomskog instituta Osijek, nastojala je nametnuti poduzećima drvne industrije da se pilanska oblovina proizvedena u šumama Slavonije i Baranje prerađuje u Đurđenovcu i Slav. Brodu, a u ostalim poduzećima da se programira osposobljavanje pogona za finalnu proizvodnju. Taj prijedlog dipl. ing. I. Maričević nije prihvatio, jer nije bio utemeljen na iskustvima suvremene prakse ni u zemlji ni u inozemstvu. U 1967. i 1968. godini poslovni rezultati nisu bili zadovoljavajući iz objektivnih razloga. Poremećeni međuljudski odnosi prouzročili su razlaz stručnih kadrova. Godine 1969. dipl. ing. I. Maričević primljen je na radno mjesto stručnog suradnika u Sindikatu radnika industrije i rudarstva Hrvatske u Zagrebu. Uz biografiju priložio je studiju pod naslovom "Racionalizacija primarne prerade drva počinje u šumi krojenjem i izradom šumskih sortimenata". Uz redovne poslove radio je u radnim grupama na izradbi potrebnih materijala - uvodnih izlaganja, referata, kriterija raspodjele, primjene ZUR-a, Zakona o šumama, Zakona o radnim odnosima i drugim aktualnim temama i problemima. Godine 1980. dipl. ing. I. Maričević se kandidirao za generalnog direktora DIK-a "Stjepan Sekulić - Jucko" u Novoj Gradiški. Vjerovao je da će probleme u kombinatu moći riješiti uz osiguranje pozajmica i kredita. Naime, 2200 uposlenika, bez potrebnih financijskih sredstava za reprodukciju, nije moglo popraviti stanje u OOUR-ima. Bila je potrebna intervencija izvana. Ipak je zasnovao radni odnos, vjerujući da će sa suradnicima riješiti probleme, ali to se nije dogodilo. Unatoč svim poteškoćama, 1982. Privredna komora Hrvatske dodjeljuje "Zlatni globus" Tvornici namještaja za najveći izvoz u 1981. godini. Godine 1982. tadašnji Privredni sud u Slav. Brodu kažnjava 11 direktora sa zabranom obavljanja te dužnosti. Iako nije bio kažnjen, dipl. ing. I. Maričević podnosi neopozivu ostavku i zbog solidarnosti sa kažnjenim direktorima. Od 1984. do 1994. najplodnije je razdoblje dipl. ing. I. Maričevića na literarnom planu. Naime, kao poslovni tajnik HŠD vodio je sve zapisnike, pisao mnoga izvješća, pripremao i pisao razne informacije i velik broj njih objavljivao u Šum. listu. Objavio je vise od 60 naslova, a čitava dokumentacija čuva se u pismohrani HŠD u Zagrebu. U 1996. godini objavljena je knjiga pod naslovom "Hrvatsko šumarsko društvo 1846 - 1996. " Bivši tajnik HŠD dipl. ing. I. Maričević, bio je suradnik pri pisanju te knjige i prikupljanju materijala za nju, a kao autor pripremio je rukopis od 293. do 383. stranice. U 1997. g. u Šum. listu broj 3-4 (s. 179-194) objavljen je njegov članak sa naslovom "Kazalo autora i struktura sadržaja Šumarskoga lista 1976.-1995. " koji ima veliku bibliografsku i leksičku vrijednost. Upravo spomenuta dva rada koristili su i urednici ovoga "Leksikona" i često citirali njihovog autora, pa je dipl. ing. I. Maričević posredno i nas suradnik. Pripomenuti je da zapisi iz njegovoga "Dnevnika rada", neki rukopisi o zbivanjima u šumarstvu i drvnoj industriji i veći broj dokumenata iz različitih područja iz razdoblja 1954.-1994. biti će ponuđeni Arhivu HŠD, da ih se sačuva kao svjedočanstva o povijesnoj istini na našem prostoru. Cijelo radno razdoblje, osim u struci, djelovao je u raznim tijelima, komisijama i odborima na razini od općine do Republike. Za stručna postignuća dobio je vise pohvala i priznanja: Poslovnog udruženja šumarstva i Narodne tehnike, Drvne industrije, Sindikata radnika šumarstva i drvne industrije Hrvatske i Jugosl., Saveza pronalazača INOVA YU 74, HŠD i dr. |