 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 U Splitu je završio osnovnu školu i veliku realku. Šumarstvo je studirao na Šumarskoj akademiji u Zagrebu i Visokoj školi za kulturu tla u Beču. Apsolvirao je 1906. na trogodišnjoj Šum. akademiji u Zagrebu. U šumarstvu radi od 15.8.1906. god., najprije kod Gradiške imovne općine kao tehnički dnevničar, a zatim kod Šumarije Slunjske imovne općine u Vališ-selu (Cetingrad) kao privremeni šumarski vježbenik. Kod te imovne općine ostaje u službi do kraja 1922. Državni stručni ispit položio je već 1909. u Zagrebu. Šumarskim pristavom imenovan je 1910., kotarskim šumarom 1911., nadšumarom 1917., a šumarnikom 1921. godine. Kao upravitelj Šumarije Slunjske imovne općine u Karlovcu, imenovan je 1923. šum. nadinžinjerom kod Gospodarstvenog ureda Brodske imovne općine u Vinkovcima, gdje ostaje do 1925. g. Pri Slunjskoj i Brodskoj imovnoj općini radio je pretežno kao taksator. U Vinkovcima je nastojao uvesti vise reda u uzgoju, uređivanju i iskorišćivanju šuma i riješiti problem iskorišćivanja starih hrastovih sastojina. Godine 1925. premješten je za inspektora pri Generalnoj direkciji šuma u Beogradu. Od tada pa do 1932. i od 1933. dalje obnaša dužnost sefa Taksacijskog odsjeka i načelnika drugih odsjeka pri Ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu. Od 1932. do 1933. bio je generalni direktor ŠIPAD-a u Sarajevu, gdje je nastojao iskorišćivanje šuma usmjeriti tako da se sačuvaju bosanske šume. Po povratku u Ministarstvo u Beograd bavio se problematikom krajiških imovnih općina. Godine 1937. izdao je dobro dokumentiranu monografiju "Krajiške imovne općine", gdje je prikazao gospodarski i financijski razvitak, stvarno stanje, ali i zabrinjavajuću perspektivu imovnih općina. Nakon stvaranja Banovine Hrvatske 1939., premješten je Odjelu za šumarstvo Banske vlasti u Zagrebu kao sef za taksaciju. Za vrijeme II. svj. rata bio je Pročelnik Odjela za uzgoj i uređivanje šuma kod Glavnog ravnateljstva za šumarstvo u Zagrebu, a bio je i predsjednik ispitnog povjerenstva za polaganje državnih struč. ispita. Po završetku rata bio je referent u Odjelu za uređivanje šuma, a zatim referent u Odjelu za plansku privredu. Od 1946. do 1949. radi u Institu tu za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu u svojstvu referenta za problematiku uređivanja šuma, gdje je 1949. umirovljen. Nakon umirovljenja nastavio je rad na uređivanju šuma kod općina Jastrebarsko i Ludbreg, a zatim kod ŠG Sisak. U tijeku radnog vijeka ing. Mihovil Markić bavio se problematikom uređivanja šuma. Prema navodu D. Klepca (1997. ) prije II. svj. rata izradio je vise gospodarskih osnova prema načelima kontrolne metode za uređivanje prebornih šuma (prema instrukciji iz 1931., ali kasnije nije uspio tom metodom, a modificirao je naputak za sastavak gospodarskih osnova iz 1903. koji se primjenjivao na šume pod osobitim javnim nadzorom. Nakon rata izradio je metodu za sekcioniranje stabala u svrhu prikupljanja podataka za izradu naših drvno - gromadnih tablica. Zajedno s Emrović, B. i Špiranec, M. objavio je tablice drvnih masa za hrast lužnjak, kao jedinstvene dvoulazne tablice i koristan priručnik za šumarske i drvarske stručnjake. Odlikovan je Ordenom Sv. Save 5. reda i Ordenom Belog orla 5. reda. Bio je suradnik Šum. lista i dugogodišnji i vrlo aktivan član HŠD te društveni odbornik (1918., 1919., 1940.-1945. ). |