 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Prema nepotpunim podacima, osnovnu školu polazio je u rodnom Aljmašu. Gimnaziju završava u Osijeku, gdje je maturirao 1929. godine. Šumarstvo studira na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je škol. g. 1932.-33., a diplomirao 11.10.1933. Školovao se uz pomoć Hrvatskog kulturnog društva "Napredak". Radni vijek započinje 1933. g. na pilani u Drvaru BiH. Odatle prelazi Šumskoj upravi državnih šuma u Donjem Kosinju na Velebitu, radeći na šumskim radilištima (pilanama) u Kosinju, Štirovači i Jasenku. Godine 1940. premješten je za kotarskoga šumara u Samobor, a 1941. prelazi u diplomatsku službu kao tajnik Poslanstva NDH u Bratislavi (Slovačka). Godine 1943. vraća se u Zagreb, u Ministarstvo šuma i ruda i tu je dočekao kraj rata, ali i svoga života. Nove vlasti osudile su ga za "kolaboraciju", proglašen je "narodnim neprijateljem" i u lipnju 1945. biva uhićen i strijeljan u Rakovom Potoku, nedaleko od Zagreba. Uz nekoliko stručnih napisa koje je objavio u staleškom glasilu "Šumarski list" (od 1933. ) dipl. ing. Marijan Matijašević ogledao se i u književnom stvaralaštvu, kao pjesnik, novelist i dramatik. Već kao gimnazijalac napisao je pripovijest "Aljmaška gospa". Pjesme, poput "Lirika šestorice" (u suradnji 1930. ), "I licu gnjevnom" (1936. ), "Nemir samoće" (1941. ) objavljivao je u "Hrvatskoj reviji" i drugim časopisima. Za dramu "U brodolomu", koja je 1944. izvedena u HNK u Zagrebu dobio je prestižnu Demetrovu nagradu (1944. ). Velika inspiracija u njegovom književnom radu bile su šume i priroda, pa su mu mnoge pjesme posvećene toj problematici. Sve su njegove pjesme i novele objavljene u 22 zbornika, časopisa i novina. Objavio je i dvije zbirke u vlastitoj nakladi. |