 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Josipa i Barbare r. ljevak. Hrvat, rimokatoličke vjere. Roditelji su mu bili poljodjelci. Osnovnu školu polazio je i završio u Novigradu Podravskom 1927., a srednju je polazio u Koprivnici i u Zagrebu, gdje je i maturirao na II. muškoj realnoj gimnaziji. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu Sveuč. u Zagrebu, gdje je apsolvirao škol. g. 1945.-46., a diplomirao 21.5.1947. godine. S aktivnom šumarskom službom započeo je kao šumarski vježbenik - referent u Šumariji Novigrad (1941.-1943. ). Zatim radi kao referent eksploatacije šuma u Goli (Repaš) 1944. U toku ratnih godina (1941.-1945. ) bio je povremeno u vojsci i u njemačkom ratnom zarobljeništvu. Godine 1945. postavljen je za referenta u Odjelu šumarstva u Kotarskom NO i Šumariji Koprivnica, a 1946. prelazi za upravitelja šumske manipulacije u Upravi Koprivničkih ugljenokopa. U 1947. godini odlazi iz rodne Podravine na mjesto upravitelja građevne uprave Glina na gradnju šumske pruge. Naredne 1948. postavljen je za upravitelja Šumarije Glina, a 1949. godine za upravitelja Šumarije Dvor na Uni. Uslijedila su radna mjesta sefa Planskog odjela u ŠG Hrv. Kostajnica (1949.-1950. ) i mjesto upravitelja Šumarije Hrv. Dubica (1950.-1951. ) u nizinskim posavskim šumama hrasta, brijesta i jasena. Bilo je to doba sušenja i nestajanja brijesta kao vrste drveta u nizinskim šumama. Poslije takvog dinamičnog razdoblja stalnih i čestih premještaja, nastupilo je mirnije doba za šumarske stručnjake. Šumarije su postajale privredne organizacije, radna mjesta dobivala su se i popunjavala javnim natječajem, pa je dipl. ing. Matota od 1952.-1960. bio upravitelj Šumarije Vrbovsko u Gorskom kotaru, a nakon toga do 1969. godine bio je komercijalni direktor ŠG Delnice (početnu godinu dana i tehničkog sektora). Općenito su se poboljšale mogućnosti stručnog rada u šumarstvu zbog dulje stabilnosti na radnim mjestima, pa je dipl. ing. Matota neprekidno radio u Gorskom kotaru u prebornim šumama četinara i lišćara blizu 20 godina (1952.-1969. ). U Šumariji Vrbovsko naslijedio je šume bivših zemljišnih zajednica (podržavljene 1951. g. ). Uslijedilo je otvaranje mnogobrojnih šumskih predjela novim šumskim cestama (i prvom šumarijskom zgradom). Treba spomenuti i pravilnik tada još postojećeg ŠG "Viševica" Rijeka, po kojem je upravitelj šumarije osobno konsignirao (vršio odabiranje stabala za sjeću) u svim sječinama godišnjeg etata, smatrajući to visoko stručnim poslom u uzgoju šuma (sve do rasformiranja ŠG "Viševica" 1954. god. ). Počelo je i sušenje pojedinačnih stabala četinjara - po zakonu o zaštiti šuma otpočele su sanitarne sječe pojedinačnih stabala, svake naredne godine u većim količinama. Prelaskom u novoosnovano ŠG Delnice, 1960. godine sudjelovao je u stručnoj organizaciji velikog šumskoga područja Gorskoga kotara i dijelom šumarija kvarnerskog primorja i otoka (veliki broj šumarija i pogona). Aktivni rad dulji niz godina (do 1969. ) u tako velikoj privrednoj organizaciji i stalnoj operativnoj suradnji sa velikom područnom drvnom industrijom zahtijevao je izuzetno velike stručne i fizičke napore. Od 1969. godine po odlasku iz ŠG Delnice do 1979. godine zaposlen je u predstavništvu "Jadran" export-importa u Zagrebu kao sef odjela za izvoz i uvoz drveta. U 1979. sa navršenih 40 godina radnoga staža odlazi u mirovinu i sve vrijeme živi u Zagrebu, gdje je član Matice umirovljenika i HŠD. Dipl. ing. šumarstva Ivo Matota u šumarskoj struci radio je na svim poslovima: uzgoju, zaštiti, eksploataciji drveta, uređivanju šuma, šumarskom građevinarstvu (šumska pruga Popov gaj - gradnja i trasiranje šumske ceste Cetin i Lipov vrh) i na kraju na izvozno-uvoznim poslovima drveta i šumske mehanizacije. U lovnoj oblasti također je dao svoj doprinos, kada je po odluci Republičkog sekretarijata za šumarstvo i lovstvo, organizirao u Vrbovskom i vodio jednomjesečni tečaj lovočuvara državnih lovišta iz cijele Hrvatske sa završnim ispitima. U vise navrata bio je član upravnih odbora republičkih šumarskih stručnih udruženja u Zagrebu i saveznih u Beogradu. Organizirao je i vodio višegodišnju stručnu suradnju između šumskih gospodarstava Žilina (ČSSR) i Delnica, pri čemu je bilo mnogo pojedinačnih i grupnih stručnih putovanja u oba smjera između Hrvatske i ČSSR. Bio je i sam na stručnim putovanjima u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je u duljim grupnim obilascima šuma Švedske i Poljske i u SSSR-u šuma u Sibiru. U 1975. bio je poslan u posjet Ministarstvu šumarstva u Ottawi u Canadi. Iz obilaska fotogrametrijski snimljenih šuma u provincijama Ontario i Quebec donio je mnogo specijalističkih snimaka, aparata za čitanje snimaka i stručnog materijala (knjiga i karata) našim specijalistima - šumarima u toj oblasti. Kao umirovljenik, svu svoju stručnu literaturu (domaću i stranu) stjecanu kroz život u šumarskoj praksi (stručne knjige, brošure, časopise, šumarske listove, stručne šumarske predmete) darovao je Šumarskom fakultetu u Zagrebu i Šumarskom društvu - knjižnici Uprave šuma Karlovac na korisnu upotrebu mlađim, budućim šumarskim generacijama. |