 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Gimnaziju je završio u Zagrebu, a daljnje školovanje nastavio je u Višem odjelu GŠU u Križevcima, gdje je 1893. apsolvirao šumarstvo. U službi je bio često premještan zbog svoga zaštitničkog odnosa prema šumi. Bio je šumar uzgajivač. Od 1893. do 1896. službovao je u Križevcima, Vrbovcu, Pisarovini i Zagrebu, a 1896. dekretom bana Khuena Hedervary-a premješten je u Pakrac. Od 1899. narednih sedam godina bio je kotarski šumar u Čabru, Jastrebarskom, Čazmi, Pisarovini i Ogulinu, a od 1906. kotarski šumar i šum. nadzornik na području Krapine, Pregrade i Klanjca, te dijela Zlatara. Tada je zavolio Maceljsku goru i njezine šume i njegovao ih sve do 1945. Naime, u njima je radio i poslije 1927. kad je umirovljen kod Direkcije državnih šuma u Zagrebu. Za službovanja u Čabru i Gorskom kotaru bavio se i lovstvom objavivši više priloga u tadašnjem "LR vjesniku". U međuvremenu (1921.-1926.) premještan je u Vukovar, Ogulin, Gospić i Veliku Goricu. "Punih 39 godina radio je u Maceljskoj gori, te ga s pravom možemo nazvati maceljskim šumarom. Prvo gospodarsko razdjeljenje, geodetska izmjera, prve gospodarske osnove njegovo su djelo. Otvarao je puteve i ra dio na izgradnji šumske pruge Macelj-Gjurmanec... Mnoge već srednjodobne sastojine ariša i smreke podignute njegovim trudom i zalaganjem ostati će trajan spomenik pioniru uzgajivaču," (A. Jung, 1958.). U LRV surađivao je od 1901. do 1911. Bio je član HSŠD i društvo mu, uz ostale, izražava na 22. redovitoj skupštini (1898.) zahvalnost na trudu oko uređenja Šumarskoga muzeja. Bio je predsjednik ispitnih povjerenstava za lugarsku i lovonadzornu službu u Varaždinu. |