 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Gimnaziju je završio u Ljubljani. Apsolvirao je agronomiju i šumarstvo na Visokoj školi za kulturu tla u Beču. Bio je veleposjednik i industrijalac u Vrhniki, kod Ljubljane. Njegova moderno opremljena tvornica parketa i drugih finalnih drvnih proizvoda bila je poznata i u inozemstvu. Od 1900. do 1918. g. član je Kranjsko-primorskog šumarskoga društva, a 1919. njegov predsjednik. Društvo je prestalo radom 1922., kada je stvorena prva podružnica Jugoslovenskoga šumarskog udruženja (JŠU) u Ljubljani. Lenarčić je izabran predsjednikom podružnice i potpredsjednikom JŠU, koje je imalo sjedište u Zagrebu. Predsjednik JŠU bio je od 1926. do 1928. Za hrvatsko šumarstvo značajno je da je udruženje pod njegovim predsjedanjem, između ostalog, uspjelo spriječiti provedbu uredbe Ministarskog savjeta iz Beograda o ukidanju Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a podržao je i akciju oko kompletiranja tehnološke zbirke Šumarskoga muzeja u Zagrebu, posebno zbirke drvnih sortimenata i zbirke grešaka drveta. Napisao je i objavio nekoliko stručnih članaka iz drvne industrije i kritike nekih zakona (Kauders: Šum. bibl. I, s. 105, 158-159) i raspravu o valutnom pitanju u Jugoslaviji. Za zasluge oko unapređenja šumarstva, kao član JŠU, odlikovan je Ordenom jugoslavenske krune 3. reda, Ordenom Sv. Save 3. reda i Ordenom bijelog orla 5. reda. |