 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Mije i Kate r. Struklić. Hrvat, rimokatolik. Potječe iz radničke obitelji. Osnovnu je školu završio u Vukovaru 1942., a Srednju šumarsku školu u Čačku (Srbija) 1954. godine. Njegov životni put bio je trnovit. Poslije završene šumarske škole zapošljava se u Šumariji Vukovar, gdje radi od 1956. do 1963. Istodobno upisao se na Šum. fakultet u Zagrebu i diplomirao 10.9.1965. na ŠG odjelu kao jedan od najboljih studenata svoje generacije. Iste godine izabran je za asistenta na Katedri za uzgajanje šuma na Šum. fakulteta u Zagrebu na predmetu šumarska fitocenologija, gdje je magistrao 1968., doktorirao 1973. i habilitirao 1974.g. Od 1981. redoviti je prof. na Šum. fakultetu u Zagrebu iz predmeta šumarska fitocenologija. Prvi je predsjednik Hrvatskog ekološkog društva i predsjednik Saveza ekoloških društava SFRJ. Bio je glavni i odgovorni urednik Glasnika za šum. pokuse od 1980. do 1995., prodekan Šum. odjela Šum. fakulteta u Zagrebu i predstojnik ZIŠ-a (1986.-1990.). Od 1974. do 1990. upravitelj je NPŠO na Rabu. Od 1992. do odlaska u mirovinu (1995.) predstojnik je Katedre za uzgajanje šuma. Glavni je urednik monografije "Šume u Hrvatskoj" i cijenjene fotomonografije "Silvae nostrae Croatiae", član uredničkog vijeća monografije "Hrast lužnjak u Hrvatskoj". Na Šum. fakultetu Sveuč. u Zagrebu predavao je predmete šumarska fitocenologija i zaštita prirode. Na Poslijediplomskome studiju istoga fakulteta vodio je područje tipologija šuma i predavao svoje predmete na šumarskim područjima toga studija. Opisao je više šumskih zajednica, napisao više od 170 znanstvenih i stručnih radova, izdao knjigu "Parkovi Slavonije i Baranje", napisao više skripata iz svojih predmeta, organizirao veći broj znanstvenih skupova, a najpoznatiji je kongres ekologa u Zadru, gdje je i urednik dvije opsežne knjige i knjige zaključaka. Zahvaljujući prof. dr. sc. Đuri Raušu u Hrvatskoj je u okviru djelatnosti UNESCO-a osnovano više od sto trajnih istraživačkih ploha po načelima projekta "Čovjek i biosfera" (M.A.B.). Sudjelovao je na velikom broju znanstvenih i stručnih skupova u svijetu: Norveškoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Poljskoj, biv. Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Bugarskoj i Turskoj, te na svim važnijim skupovima šumara u Hrvatskoj i SFRJ. Bio je član HŠD, Hrv. ekološkog društva, Istočno - alpsko - dinarskog društva za proučavanje vegetacija, član IUFRO i od 1997. redoviti član Akademije šum. znanosti. Preminuo je nakon poduže opake bolesti 10.9.1997. u Zagrebu. Sahranjem je 12. rujna, a komemorativna sjednica Fakultetskog vijeća Šum. fakulteta u Zagrebu održana je 17.9.1997. godine. "I nitko nakon Josipa Kozarca nije tako dobro poznavao dušu i život slavonske šume kao naš učitelj, profesor Rauš. Nitko nije tako dobro razumio ulogu i mjesto i lužnjaka i jasena i šaša i rode u nastajanju i opstanku takva prirodnog sustava. Ta je istraživanja kasnije prof. Rauš u suradnji sa znanstvenicima PMF-a zaokružio i taj je dio Hrvatske danas u vegetacijskom smislu najbolje istražen", (Vukelić, J. i sur., ŠL 1997.). |