 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Franje i Ane rođ. Mathe, Hrvat. Oženjen prof. dr. Višnjom Fabečić-Sabadi. Osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima: osnovnu 1939, a realnu gimnaziju s ispitom zrelosti 1947. god. ŠKOLOVANJE I STEČENA ZNANJA Studirao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, Šumarskom odjelu, drvnoindustrijski smjer, od 1947. do 1951. Apsolvirao je škol.g. 1950.-51., a diplomirao 2.6.1952., postavši diplomirani inženjer šumarstva, drvno-indeustrijski smjer. Od 1950. do 1956. studira na Ekonomskom fakultetu Sveuč. u Zagrebu, kada je promoviran u dipl. ekonomistu. Škol.g. 1952.-53. sluša predavanja na poslijediplomskom studiju iz vanjske trgovine na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1967. bio je na dvomjesečnom studiju u okvirima ASTEF u Parizu. Doktorirao je 1978. na Šum. fakultetu Univerziteta u Beogradu i postaje "doktor nauka iz područja šumarske ekonomike" (kod prof. dr. D. Oreščanina). Govori, čita i piše engleski, francuski i njemački, a služi se talijanskim i ruskim. KRETANJE SLUŽBOVANJA Od 11.9.1944. do 13.4.1945. bio je u Hrvatskom domobranstvu, PUP "Vuka" Vinkovci. Nakon diplomiranja na Šumarskom fakultetu, radi kao vježbenik (1953.-54.) u DIP Novoselec i JUGOINSPEKTU, Zagreb, a nakon toga u DIP Sisak kao pomo-ćnik upravitelja šumske manipulacije i pogonski inženjer u pilani Turopolje, te upravitelj pilane u Sisak - Predgrađu (1954.-55.). Po završetku Ekonomskog fakulteta odlazi na odsluženje vojnoga roka (1955.-56.) Od 1956. do 1959. bio je tehni-čki direktor DI "Slavonski hrast" - projektiranje, izvođenje i proizvodnja u pilani, tvornici parketa i pratećih objekata. Radi na samostalnom projektiranju daljnjeg razvoja DK "Spačva" u Vinkovcima. Nakon toga do 1964.g. bio je generalni direktor DIP "Turopolje", a od 1964. do 1967. radio je kao savjetnik pri Ministarstvu poljoprivrede, Odsjek za šumarstvo, Vlade Carevine Etiopije. Vrativši se u Hrvatsku, od 1967. do 1969. bio je sekretar za ekonomske odnose s inozemstvom u Republičkoj privrednoj komori u Zagrebu. Od 1969. do 1974. na mjestu je komercijalnog direktora grupacije "Kamensko" Zagreb, a nakon toga od 1974. direktor projekta i portfolio direktor u IICY (Međunarodna korporacija za investicije u biv. Jugoslaviji) u Zagrebu. Dvije godine (1978.-80.) bio je savjetnik u Republičkom zavodu za društveno planiranje u Zagrebu. Nakon bogatog iskustva u operativi i strukovnim institucijama, nakon stečenoga doktorata, od 1980. do odlaska u mirovinu 1993. godine prenosi svoja bogata znanja i iskustva studentima drvne tehnologije i šumarstva na Šum. fakultetu u Zagrebu - najprije kao izvanredni, a zatim redoviti profesor. Predavao je četiri kolegija: Ekonomika drvne industrije, Trgovina drvetom, Ekonomika šumarstva i Ekonomika šumskoprivr. organizacija. Za te predmete napisao je skripta i udžbenike. Predstavljao Hrvatsku (1991-1994) na međunarodnim skupovima (multilateralni, FAO, ECE) u Eberswalde, Tarandtu, Gmundenu, Ossiachu, Klagenfurtu, Genève, Rimu i Fountainebleau. Bio je prvim predsjednikom Upravnog odbora JP "Hrvatske šume, od osnutka 1991. do kraja 1995. godine. Objavio je više od 175 stručnih i znanstvenih radova, od toga 23 knjige, na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. U svojim radovima primjenjuje još od pedesetih godina, prvi u nas, ekonometrijske metode pri analizi gospodarskih učinaka u šumarstvu i preradi drva. Početkom osamdesetih objavljuje radove i knjige u kojima analizira poslovne rezultate u šumarstvu i preradi drva metodama koje će tek iza gotovo podrug desetljeća biti općenito prihvaćene. Na svjetskim kongresima IUFRO u Kyotu (Japan) i Montrealu (Kanada) izlazi sa zapaženim pozvanim referatima o gospodarskim problemima šumarstva i šumarske politike općenito i u Hrvatskoj. Zalaže se za konzistentnu šumarsku i drvnoindustrijsku politiku, na suvremenim načelima podsticajnih mjera, otklanjajući, gdjegod je to moguće, restriktivnost u gospodarskoj politici tog sektora. Obrađivao problem struktura šumoposjeda u Hrvatskoj, iznoseći konkretne prijedloge mjera podsticaja za unapređenje, posebno privatnog šumoposjeda, ne ostavljajući po strani mi mjere podsticaja ka pretvorbi nižih gospodarskih oblika gospodarenja šumama u visoke šume u državnom šumoposjedu. Ističe da, bez obzira na dug rok povratka investicija u takve pothvate, kroz inducirano djelovanje u cijelom gospodarskom sustavu, Hrvatska može pronaći daleko brži i bezbolniji put u gospodarski prosperitet. Od primijenjenih ideja valja istaknuti organizaciju državnog šumoposjeda u jednom javnom poduzeću, te uvođenje tržišta i tržišnosti kako u šumarstvu, tako i u industriji prerade drva. |