 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Maturirao je u Zagrebu (1924.). Studirao je i diplomirao na Visokoj poljodjelskoj školi u Wageningenu (Nizozemska), a zatim u poznatoj francuskoj Visokoj šum. školi u Nancyu, gdje je 1934. stekao diplomu šumarskoga inženjera. Bio je kratko vrijeme (1934.-1935.) asistent na Šum. fakultetu Univerziteta u Beogradu. Potom je osam godina službovao kao inženjer u BiH i Hrvatskoj. Iz toga su razdoblja i njegovi prvi objavljeni radovi i doktorska disertacija "Monografija o prašumama Dinarskih Alpa (Masiv Klekovača-Grmeč)", koju je obranio i objavio u Montpellieru 1941. godine. Uz klasičnu studiju Ive Horvata (1938.) o biljnosociološkom sastavu šuma u Hrvatskoj, ova iscrpna Tregubovljeva rasprava utrla je prodor i uspješan razvitak suvremene fitosociološke škole J. Braun-Blanqueta u cijeloj biv. Jugoslaviji. Sudjelovao je u NOB-u, a poslije 1945. bio je tehnički savjetnik pri Saveznom ministarstvu šuma u Beogradu, pa kao znanstveni suradnik u Gozdarskom inštitutu Slovenije (1947.-48.). Kao direktor Saveznog zavoda za planinske šume u Ljubljani (1949.-1952.) vraća se znanstvenom radu i istražuje šumsku vegetaciju različitih krajeva u Sloveniji. Na Horvatov poziv studira i neke šumarske probleme u sklopu vegetacijskih istra-živanja i kartiranja na Risnjaku. Između 1952. i 1954. istražuje, kao suradnik Centra za znanstvena istra-živanja u Parizu, neke šumske lokalitete u Francuskoj te raslinstvo istočnoga dijela Maroka. Po povratku u Ljubljanu radi (1955.-1961.), u zvanju znanstvenog suradnika u Inštitutu za gozdno in lesno gozdarstvo. Kao ekspert FAO boravi 1958.-1960. u Iranu, a nakon povratka bio je viši znanstveni suradnik u Inštitutu za biologijo SAZU. Zavod za međunarodnu tehničku suradnju izabrao ga je za direktora "Projekta specijalnog fonda UN u Iranu", ogdje je osnovao i vodio Šumarski fakultet u Teheranu, a 1964. izabran je za redovitog profesora. Iz tog je razdoblja bio i prijedlog prof. dr. sc. S. Bertoviću za eksperta u vegetacijskim istraživanjima u Iranu. Nakon povratka u Ljubljanu (1970.) V. Tregubov je umirovljen slijedeće godine u zvanju višeg šumarskog savjetnika. Sudjelovao je na mnogim međunarodnim šumarskim kongresima. Napisao je i objavio 50-ak znanstvenih i stručnim članaka i edicija. Iznenada je umro u Ljubljani 1974., gdje je i sahranjen. |