 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Nikole i Antonije, pučkih učitelja. Osnovnu je školu polazio u Modrušu, a ispit zrelosti položio je na Kr. donjograd. gimnaz. u Zagrebu. Po tradiciji naslijedio je ljubav za prirodu i lov, posebno od oca, pa je kao životni poziv izabrao šumarstvo, odnosno lovstvo. Šumarstvo je apsolvirao 1907. na trogodišnjoj ŠA u Zagrebu. Šumarsku je službu nastupio 1.8.1907., kao šum. vježbenik, kod Ogulinske imovne općine i na tom je području službovao do kraja radnog vijeka. Državni stručni ispit položio je u Zagrebu 1909. Pri imovnoj općini obnašao je dužnost kotarskoga šumara, upravitelja šumarija Modruš, Brinje, Drežnik i Ogulin, zatim šum. savjetnika i direktora Direkcije šuma. Umirovljen je kao šum. ravnatelj Ravnateljstva šuma Ogulinske imov. općine 1940. Privržen rodnom ogulinskom kraju, godine 1939. uspijeva obustaviti premještaj k Đurđevačkoj imov. općini u Bjelovar "da ne mijenja svoje mjesto prelaskom iz planinskih šuma u nizinske", (ŠL1939., s. 512.). Nakon umirovljenja živio je u Ogulinu i nastavio se baviti lovstvom i literarnim radom, pretežito suradnjom u LR vjesniku. Uz savjesno obavljanje šumarske službe radio je na unapređenju uzgoja i zaštite divljači u kapelskim lovištima, posebno velikog tetrijeba i medvjeda, te unošenju divljači u ta lovišta (fazan, jelen, divlja svinja). Poticao je izobrazbu lovačkog i čuvarskog osoblja. Jedan je od najplodnijih suradnika LRV. Prema objavljenim biografijama, ta je suradnja započela za vrijeme studija 1905. god., iako je već 1901. objavio priču nadlugara M. Sabljaka pod naslovom "Vuci u Velikoj Kapeli", kao pretisak iz "Pobratima". Do 1970. objavio je oko 200 priloga iz biologije divljači, naročito o kapelskom tetrijebu gluhanu, o lovačkoj balistici, lovačkoj terminologiji, opise vlastitih lovova i nekoliko recenzija. Bio je i suradnik Šum. lista (1912.-1949.) u kojem je objavio oko 30 stručnih članaka i recenzija iz šumarstva i lovstva. U posmrtno objavljenom članku (ŠL 1977.) piše o hrvatskom velikom tetrijebu kao posebnom soju velikog tetrijeba. Kako se bavio i književnim radom, povremeno je objavljivao beletrističke priloge u književnim novinama i lovačkim revijama. Objavio je knjigu novela iz svoga lovačkoga života naslova "Lovačke pripovijesti" (Zgb. 1929.), zatim ediciju "Divljač visokog lova na kršu", (Zgb 1956.) i "Šumske koke" (Zgb 1952.). Za zbirku autobiografskih lovačkih uspomena "Krug u Kamenici" dobio je nagradu "Lovačke knjige" za 1960. godinu. Njegovo životno djelo, velika monografija o tetrijebu, kao rezultat dugogodišnjih istraživanja i studija, ostala je nedovršena. Bio je član HSŠD od 1908., JŠU i HŠD, član Hrv. društva za gajenje lova i ribarstva od 1913., te član Upravnog odbora LD Ogulin. Za uspješan rad u šumarstvu odlikovan je Ordenom Sv. Save V. reda (1924.), a za rad na unapređivanju lovstva Savez LDH više ga je puta nagradio lovačkim odličjima I. reda. Ing. Z. Turkalj ukupnim je djelovanjem utjecao na unapređenje šumarstva, a posebno lovstva, lovačke kulture i književnosti u Hrvatskoj. |