 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Đure i Katice r. Wolf. Hrvat, katoličke vjere. Otac mu je bio veletrgovac i veleposjednik, a majka domaćica i brinula se o odgoju sedmoro djece. Agrarnom reformom (1946.-1947.) oduzet im je sav imetak (dvije trgovine i 220 jutara zemlje). Osnovnu je školu završio u Nikincima, a realnu gimnaziju u Rumi 1941. godine. Odmah nakon mature uvršten je u dočasničku domobransku školu u Stockerau i časničku školu u Neusiedl am See (Austrija). Nakon odsluženoga vojnog roka sudjelovao je u II. svj. ratu kao domobran III. domovinskog zdruga sve dok se cijela njegova satnija (10.10.1944.) nije predala partizanima. Sudjelovao je na Sremskom frontu. Pred kraj rata partizani su sve đakedomobrane, a naročito sinove bogatih roditelja, proglasili neprijateljima i poslali ih u kaznenodisciplinski bataljon u Petrovaradin, koji je radio kao logor. Iz logora otpušten je 26.10.1946. narušena zdravlja. Iste jeseni upisao se na Poljoprivredno-šum. fakultet u Zagrebu. Apsolvirao je na Šum. odjelu škol.g. 1949.-50., a diplomirao 14.6.1951. Iste je godine stupio u brak s Ivanom Verić, koja je završila studij slavistike na Fil. fakultetu u Zagrebu i postigla magisterij iz lingvistike s osobitim obzirom na hrvatski jezik. Bavila se i dijalektologijom, a bila je i lektorprofesor u Bugarskoj. Odmah po završenom studiju (1.8.1951.-31.3.1952.) radio je kao zamjenik upravitelja u Šumariji Garešnica, a potom (31.III.-1.10.1952.) bio je referent za uzgoj šuma u ŠG Bjelovar. Za upravitelja Šumarije Vrbovec bio je postavljen 1.10.1952. godine. Osim te dužnosti, obavljao je i dužnost kotarskoga šumarskog referenta za privatne šume. Uz redovne uzgojne radove i radove na eksploataciji njegovim zalaganjem podignuta je zgrada šumarije s poslovnim prostorom i dvosobnim stanom. Dana 20.10.1956. premješten je za upravitelja Šumarije Sisak, i na toj je dužnosti ostao do 1.10.1960. U tom je razdoblju osnovao rasadnik na meandriranom području rijeke Save, u mjestu Čigoču. Odabrao je dobro zemljište, obogaćeno nanosima Save. Tu je uzgajao poljski jasen (Fraxinus excelsior) za pošumljavanje Lonjskog polja. Rezultati su bili izuzetno dobri: jednogodišnje su sadnice dosegle visinu od 60 do 80 cm. Od 1.10.1960. do 31.8.1962. bio je referent za eksploataciju u ŠG "Garjevica" Kutina. Nakon toga prelazi u ŠG Zagreb gdje radi do 1982. god., najprije kao referent za uzgoj u Šumariji Zagreb, a potom kao šef Planske službe za cijelo ŠG Zagreb, koje se sastojalo od devet šumarija. Istodobno bio je i referent za rasadničku proizvodnju. Kako bi poboljšao rasadničku proizvodnju, nabavio je u Austriji strojeve za sadnju i vađenje biljaka. Uz spomenute obveze obavljao je i nadzor na podizanju brzorastućih topola, kanadske topole, na cijelom području ŠG Zagreb. U mirovinu je otišao 30.6.1982., a umro od posljedica tragičnog udesa 14.9.1997. Sahranjen je na Mirogoju. Grob mu se nalazi ispod stabla hameciparisa, što je svojevrstan simbol njegove ljubavi za šumu i prirodu. U privatnom životu proučavao je makrobiotiku i bioenergiju. Vježbe joge izvodio je svako jutro. Od djetinjstva je igrao šah i često na natjecanjima osvajao prva mjesta i diplome. Dugogodišnji je član DIT, odnosno HŠD, i redoviti posjetilac tribine "Šumarski četvrtak". Nakon umirovljenja bio je do svoje smrti blagajnik društva - ogranak Zagreb, a obavljao je i tajničke poslove društva koje je brojilo 350 članova te bio i član Upravnog odbora društva. Marljiv i poduzetan, angažirao se i na poslovima oko prikupljanja podataka, financijskih sredstava i distribuciji "Hrvatskoga šumarskog životopisnog leksikona", pa mu uredniš- tvo odaje priznanje i zahvalnost. Znao je reći: "Ovi moji volonterski radovi mali su doprinos razvoju Hrvatskog šum. društva i razvoju hrvatskoga šumarstva u cjelini". HŠD, u povodu 150. obljetnice utemeljenja i 120. obljetnice tiskanja Šum. lista dodijelilo mu je u svibnju 1997. Pismeno priznanje i Srebrnjak kralj Tomislav za višegodišnji rad na dobrobit šumarske struke. (U kompletiranju ovog životopisa mnogo nam je pomogla supruga dipl. ing. Pavla Vojta mr. sc. Ivana Verić - Vojt, prof., na čemu joj iskreno zahvaljujemo.) |