 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Otac mu je bio vojni službenik, a majka Osječanka, r. Hinleder, domaćica. Pučku i građansku školu polazio je u raznim mjestima Austrougarske monarhije, a višu realku završio je u Celovcu (Klagenfurt, Austria). Šum. znanosti studirao je na Šum. učilištu u Mariabrunnu kod Beča od 1861. do 1863. Vježbenički staž proveo je u Do njoj Austriji (Wienerwald) i u Ugarskoj (Sv. Gotthard). God. 1867. položio je viši državni ispit za samostalno vođenje šum. gospodarstva s odličnim uspjehom. Krajem 1865. dobio je mjesto šumara u Miklošu na posjedu kneževskih dobara Schaumburg Lippe (Hrvatska). God. 1874. izabran je u rangu nadšumara za upravitelja Gospodarstvenog ureda Gradiške imovne općine u Novoj Gradiški. Nezadovoljan neuređenim odnosima u krajiškim imovnim općinama odlazi Šum. ravnateljstvu Benediktinskog samostana Admond u Gor. Štajerskoj, gdje radi na uređivanju gorskih šuma. Kao zapaženog šum. stručnjaka Ministarstvo za poljodjelstvo u Beču imenovalo ga je 1879. c. kr. zemaljskim šum. nadzornikom za Dalmaciju u Zadru. Osim inpekcijske službe radio je na unapređenju šum. proizvodnje obnovom degradiranih sastojina resurekcionom sječom i pošumljavanjem, zatim na uređenju bujica, ali i na unapređenju voćarstva. Za uspješno djelovanje ministar poljodjelstva iskazao mu je priznanje 1883. godine. God. 1884. boravio je s grupom šumara na studijskom putovanju u Francuskoj radi upoznavanja s radovima na uređivanju bujica, sprečavanju vododerina i pošumljavanju bujičnih područja, te je na racionalniji način nastavio s uređenjem bujica u Dalmaciji. Za rad na tom području dodijeljen mu je 1885. Viteški red Franje Josipa I., a 1890. i naslov c. i kr. šum. savjetnika. God. 1891. tadašnji ban Khuen Hedervary pozvao je Zikmundovskog u hrv.-slavonsku zemaljsku službu da preuzme upravu autonomnog šumarstva i provede preustroj šumarstva pa je i službeno 1892. preuzeo, kao šum. savjetnik, dužnost zemaljskog šum. nadzornika. Da je i prije dolaska u Zagreb dobro poznavao stanje u hrv. šumarstvu, svjedoče njegovi članci u Šum. listu i Agramer Zeitungu. Posebno je zaslužan što je u Odjelu za unutarnje poslove uspio izdvojiti poslove šumarstva u samostalan odsjek koji je počeo djelovati 1894., kada je imenovan odsječnim savjetnikom, zemaljskim šum. izvjestiteljem i predstojnikom odsjeka. Na dužnosti predstojnika bio je do umirovljenja 1904. godine, radeći u interesu šumarstva i statusa šum. osoblja. Osim toga sudjelovao je u obradi skupine zakona koje je Sabor donio 1894. i 1895. Pripada mu autorstvo "Zakona kojim se uređuje šumskotehnička služba kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji", "Zakona kojim se uređuje stručna uprava i šum. gospodarenje u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom" i "Zakona o uređivanju bujica (vododerina)". Od 1893. do 1898. bio je predsjednik stalnog povjerenstva za državne šum. ispite. U Šum. listu surađivao je od početka izlaženja 1877. pa do 1898. u kojem je, između ostalog, prikazao stanje šuma i šumarstva Gradiške imovne općine i Dalmacije. Ferdo Zikmundovsky zaslužan je za unapređenje hrv. šumarstva u cijelosti i u povijesti šumarstva pripada mu značajno mjesto "i stoga je nerazumljivo kako nije našao mjesto u Šum. enciklopediji, ali svakako ulazi u HBL LZ "Miroslav Krleža" u Zagrebu", (O. Piškorić, 1992.). |