 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Josipa i Đurđe r. Semialjac. Hrvat, rimokatolik. Otac mu je bio šum. manipulant, a majka domaćica. Osnovnu školu završio je u Koški 1938., a šest razreda klasične gimnazije u Širokom Brijegu. Zatim odlazi u rat, a nakon rata nastavlja školovanje u Muškoj real. gimnaziji u Osijeku, gdje i maturira 1947. godine. Studirao je na Poljoprivr.-šum. fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1955. na Šum.-ind. odsjeku. Nakon završene gimnazije, od 1949. do 1951. radio je u "Exportdrvu" Zagreb, na poslovima fonda za izjednačavanje cijena (preteča deviznog poslovanja). Nakon diplomiranja, od 1955. do 1956., radio je u Dl Vrbovsko na rekonstrukciji parionica i ljuštionica bukovine za potrebe stoličarstva, a bavio se i savijanjem drva bukovine. Za potrebe Savezne privr. komore sudjeluje u snimanju stanja produktivnosti rada u savijaoničkim tvornicama stolica (Kamnik, Varaždin, Osijek, Kruševac, Vrbovsko). Od 1956. do 1961. radio je na osnivanju i uhodavanju Tvornice namještaja u DIP-u Karlovac i osnovao tehničku pripremu rada u tvornicama DIP-a. Prvi u biv. Jugoslaviji uvodi prešanje bukovine u svrhu oplemenjivanja za potrebe proizvodnje tkalačkih čunjeva, koji su se do tada proizvodili isključivo iz crnoga graba. Zatim je dvije godine radio u tvornici pokućstva, Zagreb, na poslovima organizacije nabavne službe, alimentacije osnovnim sirovinama i pomoćnim materijalima. Nakon toga 25 godina, sve do umirovljenja 1988., radio je u Institutu za drvo u Zagrebu. Započeo je na poslovima doprojektiranja Tvornice namještaja i građevne stolarije Sofonija (Conakry, Gvineja). Projektirao je tvornice namještaja, građevne stolarije i parketa na području biv. Jugoslavije. U Institutu za drvo razvio je Odjel za finalnu proizvodnju drva, usmjeravajući ga u specijalnostima prema konjunkturnoj potražnji. Osnovao je i Odjel za drvo u građevinarstvu, uveo službu kontrole kvalitete proizvoda za visoko gradnju i službu davanja atesta za područje SFRJ. Posvetio se problematici projektiranja suvremenih prozora za teške klimatske uvjete (Sibir). Izrađivao je tipske projekte za grad. stolariju i podne konstrukcije za zemlje u razvoju. Projektiranje drvnih proizvoda za kuće rješava dvojako: za srednje velike industrijske tvornice (Marija Bistrica, Tanger (Maroko)) i za velike (Josipdol, Vukovar... ). U suradnji sa stručnjacima iz operative (Industrogradnja, KOMGRAP), bez svjetskih uzora, izradio je državni standard za ugradnju grad. stolarije po suhom postupku. Dulje se vrijeme bavio proučavanjem klimatskih uvjeta na gradnji i ponašanjem drva u uvjetima sirove ugradnje, o čemu je izradio niz ekspertiza. Osnovao je i uhodao rad laboratorija za ispitivanje prozora u Industrogradnji Zagreb, a organizirao je i službu permanentne kontrole u procesu proizvodnje. Bio je vještak i na međunarodnom planu (München - Njemačka; Soči - SSSR... ). Posebno se posvetio izradi rješenja i ekspertiza o podovima za sportske dvorane i ples. Za vrijeme rada u Institutu za drvo sudjelovao je i organizirao seminare iz područja drva u građevinarstvu, obrađujući sve što je u svezi očuvanja kakvoće drva u uvjetima surove klime na novogradnji. Posebna preokupacija bila mu je povećanje rendementa osnovne sirovine, oplemenjivanjem (lijepljenjem) grade na razinu zahtjevane kakvoće za drvne građevne proizvode (1965. ). Napisao je knjigu "Drvo u podnim konstrukcijama - načela ugradnje" (Zagreb, 1997. ). U časopisu "Drvna industrija" objavljivao je osvrte na novitete europskoj drvnoj industriji, kao i članak "Primarni zahtjevi upotrebne vrijednosti prozora". U Šum. Biltenu objavio je prilog "Potreba izučavanja suhe ugradnje građevne stolarije iz drva - Uvjeti i perspektive tog postupka". Izradio je opća uputstva za stolarske okivačke radove te mjerenja i obračunavanja građevne stolarije (Institut za drvo, 1966. ). Osim toga izradio je veći broj ekspertiza i studija (vid.: Radovi) i niz supervještačenja na planu drva u građevinarstvu za potrebe viših privrednih sudova. Napisao je i objavio (1997. ) memorijalnu knjigu "Istina o ubijenoj gimnaziji" u kojoj je obradio pogibiju širokobrijeških profesora i odgojitelja Franjevačke klasične gimnazije, sa stanovišta kulturocida (1945. ). Godine 2001. izašla mu je iz tiska Drvena vrata europske kakvoće. Umirovljen je 1988. Kao umirovljenik živi u Zagrebu (1999.) Član je HŠD. Član je Hrvatskih ratnih veterana, gdje je tajnik za međunarodne odnose RH. Dipl. ing. Josip Tomašević svojim je ukupnim djelovanjem dao značajan doprinos razvoju drvne industrije u Hrvatskoj i svijetu. |