 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
HRVATSKI LEKSIKON DRVNIH TEHNOLOGA
|
SABADI, Rudolf (Vinkovci, 10.IX.1928), dr. sc., dipl. ing. drvne industrije i dipl. oec., red. sveučilišni profesor Ekonomike drvne industrije, Trgovine drvetom, Ekonomike šumarstva i Ekonomike šumskoprivrednih organizacija. Sin Franje i Ane rođ. Mathe, Hrvat. Oženjen prof. dr. Višnjom Fabečić-Sabadi. Osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima: osnovnu 1939, a realnu gimnaziju s ispitom zrelosti 1947. god. Studirao je u Zagrebu na Poljopr.-šumarskom fakultetu, Šum. odjelu, DI smjer. Apsolvirao je 1950/51, a diplomirao 1952. god. Od 1950. do 1956. studira na Ekonomskom fakultetu Sveuč. u Zagrebu, gdje je stekao zvanje dipl. oec. God. 1952. sluša predavanja na poslijediplomskom studiju iz vanjske trgovine na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a 1967. na dvomjesečnom je studiju u sklopu ASTEF-a u Parizu. God. 1978. doktorira na Šum. fakultetu Univerziteta u Beogradu i postaje doktor znanosti s područja šumarske ekonomike. Govori, čita i piše engleski, francuski i njemački, a služi se i talijanskim i ruskim jezikom. Od 11.IX.1944. do 13.IV.1945. bio je u Hrvatskom domobranstvu, PUP-u Vuka u Vinkovcima, a 1955/56. u JNA. Potom je 1953/54. vježbenik u DIP-u Novoselec i Jugoinspekt, Zagreb, a 1954/55. pomoćnik je upravitelja šumske manipulacije DIP-a Sisak i pogonski inženjer u Pilani Turopolje te upravitelj pilane u Sisku - Predgrađe, sve unutar DIP-a Sisak. God. 1956-1959. tehnički je direktor DI-ja Slavonija hrast Vinkovci za projektiranje, izvođenje i proizvodnju u pilani, tvornici parketa i pratećih objekata. Obavljao je i poslove samostalnoga projektiranja daljnjeg razvoja DIK-a Spačva Vinkovci. Od 1959. do 1964. generalni je direktor DIP-a Turopolje. Radi na projektiranju, izvedbi novoga pilanskog postrojenja i tvornice parketa s pratećim objektima. Od 1964. do 1967. savjetnik je u Ministarstvu poljoprivrede, Odsjeku za šumarstvo, Vlade Carevine Etiopije, 1967-1969. bio je tajnik za ekonomske odnose s inozemstvom u Prepubličkoj privr. komori u Zagrebu. Od 1969. do 1974. komercijalni je direktor grupacije Kamensko Zagreb, a potom do 1978. direktor projekta i portfolio direktor u IICY (Međunar. korporacija za investicije u Jugosl.) u Zagrebu. God. 1978-1980. savjetnik je u Republičkom zavodu za društveno planiranje u Zagrebu, a od 1980. do 1993. god. najprije je na Šum. fakultetu Sveuč. u Zagrebu izvanredni, potom redoviti profesor predmeta: Ekonomika drvne industrije, Trgovina drvetom, Ekonomika šumarstva i Ekonomika šumskoprivr. organizacija. Predstavljao je Hrvatsku (1991-1994) na međunarodnim skupovima (multilateralni, FAO, ECE) u Eberswaldu, Tarandtu, Gmündenu, Ossiachu, Klagenfurtu, Geneve, Rimu i Fountainebleau. Bio je prvi predsjednik Upravnog odbora JP-a Hrvatske šume, od osnutka do kraja 1995. god. Objavio je 175 stručnih i znanstvenih radova, od toga 23 knjige, na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. U svojim radovima još od 50-ih godina, prvi u nas, primjenjuje ekonometrijske metode pri analizi gospodarskih učinaka u šumarstvu i preradi drva. Početkom 80-ih objavljuje radove i knjige u kojima analizira poslovne rezultate u preradi drva metodama koje će tek nakon gotovo pola desetljeća biti opće prihvaćene. Na svjetskim kongresima IUFRO-u u Kyotu (Japan) i Montrealu (Kanada) držao je pozvane referate o gospodarskim problemima šumarstva i šumarske politike općenito i u Hrvatskoj posebno. Zalaže se za konzistentnu šumarsku i drvnoindustrijsku politiku utemeljenu na suvremenim načelima poticajnih mjera, uklanjajući, gdjegod je bilo moguće, restriktivnost u gospodarskoj politici toga sektora. Obrađivao je problem struktura šumoposjeda u Hrvatskoj, iznoseći konkretne prijedloge poticajnih mjera za unapređenje, posebno privatnog šumoposjeda, ne ostavljajući po strani ni poticajne mjere za pretvorbu nižih oblika gospodarenja šumama u visoke šume u državnom šumoposjedu. Ističe da, bez obzira na dugi rok povratka investicija u takve pothvate, induciranim djelovanjem u cijelom gospodarskom sustavu Hrvatska može pronaći mnogo brži i bezbolniji put do gospodarskog prosperiteta. Od primijenjenih ideja valja istaknuti organizaciju državnog šumoposjeda u jednom javnom poduzeću te uvođenje tržišta i tržišnosti u šumarstvu i u industriji prerade drva. |