 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
HRVATSKI LEKSIKON DRVNIH TEHNOLOGA
|
TOMAŠEVIĆ, Josip (Koška, Našice, 23.VII.1927), dipl. ing. šum. drvno-ind. smjera, tehnolog za drvo u zgradarstvu. Sin Josipa i Đurđe r. Semialjac. Hrvat, rimokatolik. Otac mu je bio šum. manipulant, a majka kućanica. Osnovnu školu završio je u Koški 1938, a šest razreda klasične gimn. u Širokom Brijegu (BiH). Maturirao je 1947. u Muškoj real. gimn. u Osijeku. Apsolvirao je 1952/53, a diplomirao 1955. na Poljopr.-šum. fakultetu u Zagrebu, DI smjer. Nakon diplomiranja radio je u DI Vrbovsko (1955-1956). Od 1956. do 1961. radio je na osnivanju i uhodavanju Tvornice namještaja u DIP-u Karlovac i osnovao tehn. pripremu rada u tvornicama DIP-a. Prvi u SFRJ uvodi prešanje bukovine radi oplemenjivanja za potrebe tkalačkih čunjeva, koji su se proizvodili isključivo od crnoga graba. Zatim je dvije godine radio u Zagrebačkoj tvornici pokućstva, a potom 25 godina, sve do umirovljenja 1988, u Institutu za drvo u Zagrebu. Započeo je na poslovima doprojektiranja Tvornice namještaja i građ. stolarije Sonfonija (Conakry, Gvineja). Projektirao je tvornice namještaja, građ. stolarije i parketa na području biv. Jugoslavije. U Institutu za drvo razvio je Odjel za finalnu obradu drva. Osnovao je i Odjel za drvo u građevinarstvu, uveo službu kontrole kvalitete proizvoda za visokogradnju i služ - bu davanja atesta za područje SFRJ. Posvetio se problematici projektiranja prozora za teške klimatske uvjete (Sibir). Izradio je tipske projekte za građ. stolariju i podne konstrukcije za zemlje u razvoju. Projektiranje drvnih proizvoda za kuće rješava dvojako: za srednje velike ind. tvornice (Marija Bistrica, Tanger, Maroko) i za velike (Josipdol, Vukovar...). Bez svjetskih uzora izradio je državni standard za ugradnju građ. stolarije suhim postupkom. Dulje se vrijeme bavio proučavanjem klimatskih uvjeta na gradnji i ponašanjem drva u uvjetima sirove ugradnje, o čemu je izradio niz ekspertiza. Osnovao je i uhodao rad laboratorija za ispitivanje prozora u Industrogradnji Zagreb, a organizirao je i službu permanentne kontrole u procesu proizvodnje. Bio je vještak i na međunarodnom planu (za Njemačku, SSSR). Posvetio se izradi rješenja i ekspertiza o podovima za sportske dvorane i dvorane za ples. Za vrijeme rada u Institutu sudjelovao je i organizirao seminare iz područja drva u graditeljstvu. Posebna preokupacija bila mu je povećanje rendementa osnovne sirovine, oplemenjivanjem građe na razinu zahtjevne kakvoće za drvne građevne proizvode (1965). Napisao je knjigu Drvo u podnim konstrucijama - načela ugradnje (1997). U časopisu "Drvna ind." objavljivao je osvrte na novitete u europskoj drvnoj industriji, kao i članak Primarni zahtjevi upotrebne vrijednosti prozora. U Biltenu ZIDI-ja Šum. fakulteta objavio je prilog Potreba izučavanja suhe ugradnje građ. stolarije iz drva - Uvjeti i perspektive tog postupka. Izradio je opće upute za stolarske okivačke radove te mjerenja i obračunavanja građ. stolarije. Izradio je i veći broj ekspertiza i niz supervještačenja na planu drva u graditeljstvu za potrebe viših privr. sudova (vid. HŠŽL 5, str. 369). Napisao je i objavio (1997) memorijalnu knjigu Istina o ubijenoj gimnaziji, u kojoj je obradio pogibiju širokobrijeških profesora i odgojitelja Franjevačke klasične gimnazije, sa stanovišta kulturocida (1945). Upravo mu je izašla iz tiska (2001) knjiga Drvena vrata europske kakvoće. Svojim je cjelokupnim djelovanjem dao značajan doprinos razvoju drvne industrije. |