HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Kći Božidara. Hrvatica. Gimnaziju je završila 1953. g. Obitelj joj je živjela u Osijeku. Šumarstvo je studirala na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirala je škol. g. 1955.-56., a diplomirala na ŠG odjelu 29.12.1958. U tijeku studija bila je demonstrator na anatomiji drva. Nakon diplomiranja radila je u ŠG Gospić kao pripravnica, zatim djeluje kao nastavnica srednje Šumarske škole u Karlovcu, a godine 1963. prelazi na rad u Institut za četinjače u Jastrebarsko, gdje počinje proučavati šumarsku fitopatologiju. Surađujući već tada sa stručnjacima fitopatologije na Šumarskom fakultetu, proširuje svoje znanje iz fitopatologije. Od 13.1.1963. do 15.2.1965. bila je zaposlena u Šumarskom institutu Jastrebarsko, gdje odmah započinje s fitopatoloskim istraživanjima, a rješava i mnoge probleme u praksi, osobito bolesti četinjača. U godini 1965. prelazi na Šumarski fakultet u svojstvu asistenta iz šumarske fitopatologije, u Zavod za zaštitu šuma, gdje proširuje svoj rad, ali i dalje ostaje u uskoj suradnji s Institutom za četinjače i sa šumarskom praksom. Na tom mjestu ostala je sve do prerane smrti. U tijeku svoga kratkog radnog vijeka najviše je radila na problemima bolesti četinjača, osobito bolesti u rasadnicima i mladim nasadima. U svezi s tim bolestima vrlo je cesto odlazila na teren gdje je brzo uspostavljala usku suradnju s operativom i stekla priznanje kao dobar stručnjak i suradnik. U svojim radovima obradila je pitanje poznavanja Coleosporium spp. na iglicama borova u Hrvatskoj, crvenu pjegavost iglica (Scir-rhia pini Funk i Park) na crnom boru, a istodobno je objavila velik broj znanstvenih izvješća u svezi s radom u Institutu za četinjače. Suradnjom i savjetovanjem prakse na mnogo je mjesta znatno pridonijela da su nasadi četinjača s uspjehom podignuti i očuvani. "Pok. inž. Lojda ne samo da je bila odličan stručnjak, nego je imala mnoge vrline zbog kojih su joj se svi radi savjeta i suradnje obraćali", (J. Kišpatić, 1969. ). |