HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Ivana i Marije r. Baugut. Hrvat, rimokatolik. Otac mu je bio odvjetnik solicitator, a majka domaćica. Osnovnu je školu polazio i završio u Virovitici 1916., a III. realnu gimnaziju u Zagrebu 1938. Studirao je šumarstvo na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu Sveuč. u Zagrebu. Diplomirao je 1933. Rad u šumarskoj struci otpočeo je već kao teh. dnevničar 16.7.1931. Ni nakon završetka studija nije dobio stalno zaposlenje: od 4. 1. do 4.9.1934. g. bio je službeni dnevničar u zagrebačkoj ispostavi Ministarstva šuma i ruda Beograd. Tek 5.9.1934. dobiva mjesto pripravnika u Šumskoj upravi Rujevac. Radio je na eksploataciji šuma i šumskih prometnih sredstava u Bosanskom Novom do 7.8.1937. godine kada je premješten u Vojnić za sefa šumske manipulacije eksploatacije šuma. Godine 1936., položio je državni stručni ispit u Beogradu. Napisao je rad pod naslovom "Šumsko-uzgojne osobine bukve, hrasta i kestena u mješovitim sastojinama s analizom primjernog stabla (visina - volumen) na području Šumarije Rujevac". Dana 16.5.1940. biva premješten u Šumsku upravu Garešnica, na mjesto sefa uprave za uzgoj i eksploataciju šuma. Od 23.1.1943. do 27.8.1944. radio je u Ravnateljstvu šuma Bjelovar. Bio je referent Odsjeka za režiju i Odsjeka za građevinarstvo u zvanju višeg šumarskog pristava. Od 28.8.1944. do 1.5.1945. u Domobranskoj je doknadnoj bojni u Bjelovaru. Kao pričuvni pješadijski poručnik bio je na građenju fortifikacijskih objekata obrane. Dana 13.5.1945. poslan je za v. d. upravitelja Šumarije "Štorgina greda" Pitomaca - u svojstvu pristava. Brinuo se za uzgoj i eksploataciju na području Podravine. Tu se zadržao dvije godine - do 1.7.1947. kad je premješten u ŠG Bjelovar, gdje je tri mjeseca bio referent Proizvodnog odsjeka. Čitavu 1948. godinu bio je tehnički direktor za eksploataciju šuma Poduzeća za iskorišćivanje šuma Karlovac. Godinu i po bio je tehnički direktor u DI "Petrova Gora" Karlovac (1.1.1949.-14.6.1950.). Nekoliko je mjeseci bio sef manipulacije i iskorišćivanja na radilištu Draganić u istom poduzeću, pa na radilištu Sošice. Od 1.2.1951. do 31.3.1954. bio je profesor na srednjoj Šumarskoj školi u Karlovcu. Predavao je veći broj stručnih predmeta: iskorišćivanje šuma, Šumsko građevinarstvo i pomoćna sredstva, organizacija šumarstva, dendrometrija. Napustio je prosvjetnu struku i postao direktor Karlovačke industrije drva (1.4.1954.-3.10.1956.). Nakon sto je mjesec dana bio na mjestu zamjenika sefa uprave DIP Karlovac, prelazi u Šumariju Karlovac I za režijskog referenta sa komercijalnom službom šumskih proizvoda (16.10.1956.-31.1.1959.) Konačno prelazi u Sekciju za uređivanje šuma Zagreb, gdje je najprije visi referent za uređivanje šuma, a od 1.12.1959. sef sekcije i savjetnik do umirovljenja 31.5.1975. godine. Bio je na specijalizaciji u Austriji na teret FAO iz područja eksploatacije i transporta u Šumarstvu. Iako je dipl. ing. Dragutin Majer bio često premještan i mijenjao radna mjesta, on je svagdje gdje je radio ostavio trag. Uz neposredan rad u struci on je dao golem doprinos hrvatskom Šumarstvu izradivši od 1959. do 1975. na desetke gospodarskih osnova od Istre do Našica. Bio je suradnik "Šum. lista" i "Šumarskih novina", u kojima je objavio desetak članaka. Napisao je i petnaestak referata i raznih priopćenja. Sudjelovao je u radu raznih komisija za izradu pravilnika, normi, sistematizacije za područje uređivanja šuma. Osnivač je i tajnik Šumarskoga kluba Karlovac (1952.-54. ), član Savjeta za komunalne poslove NO grada Karlovca, predsjednik školskog odbora srednje Šumarske škole Karlovac, prisegnuti vještak Kotarskog suda Karlovac, član Upravnog odbora Saveza Šumarskih društava Zagreb i član Savjeta za komunalne poslove NO grada Karlovca. Sudjelovao je u radu mnogih komisija državnih organa, Šumarstva i drvne industrije grada i kotara Karlovac. Godine 1976. prigodom 130. obljetnice osnutka Hrvatsko - slavonskoga Šumarskoga društva dodijeljena mu je povelja. |