HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Šumarstvo je apsolvirao na Gospodarsko - šumarskom učilištu u Križevcima 1892. godine. Kao šumarski vježbenik Petrovaradinske imovne općine u Srem. Mitrovici položio je 1894. državni ispit za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva, i čitav radni vijek bio je u službi kod te imovne općine, od čega 20 godina kao upravitelj Šumarije u Moroviću, koju je uzorno vodio. Kao šumarski pristav imenovan je 1902. kotarskim šumarom, a zatim nadšumarom 1909., šumarnikom 1918. i nadšumarnikom 1922. godine. Kao upravitelj kotarske šumarije u Moroviću, postavljen je 1923. za šumarskoga savjetnika kod Gospodarstvenog ureda iste imovne općine, a 1925. premješten je iz Morovića i promaknut za šumarskog nadsavjetnika i upravitelja u Srem. Mitrovici. Umirovljen je kao nadsavjetnik (1927. ), ali 1928. ponovno je postavljen u istom svojstvu kod Direkcije šuma iste imovne općine, a 9.10.1929. bio je konačno umirovljen. Poginuo je 1930. u automobilskoj nesreći u Beogradu u 58. godini života, Bio je izvrstan praktičar i dobro je poznavao problematiku iskorišćivanja i podizanja slavonskih hrastika, bilo imovno - općinskih, investicijskih ili državnih. Njegove procjene drvnih masa hrastovih sječina bile su vrlo pouzdane. Postigao je zapažene rezultate na pošumljavanju i podizanju novih hrastovih sastojina na području Šumarije Morović. Surađivao je sa Šum. listom (1910., 1926. ), u kojem je objavio radove iz područja zaštite šuma i šumske uprave. Već 1910. uočio je sušenje hrastovih sastojina, a za glavnog uzročnika smatrao je pepelnicu (medljiku). Bio je dugogodišnji član Hrvatsko-slavonskog šumarskoga društva, odnosno Jug. šum. udruženja. |