HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
U Zagrebu je svršio II. klasičnu gimnaziju 1921. godine unatoč teškoj bolesti pluća. Njegove zdravstvene poteškoće usmjerile su ga na studij šumarstva. Diplomirao je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu 22.6.1926. s odličnim uspjehom. Na istome fakultetu doktorirao je 1927. godine disertacijom "O efektu tru-pljenja". Od 1928. pa sve do umirovljenja 1974. godine radio je na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu u Zagrebu, kasnije Šumarskom fakultetu - najprije kao asistent u Zavodu za šumske pokuse od 1928., zatim kao docent od 1930., izvanredni profesor od 1940. i redovni profesor od 1946. godine. Dakle, vise od pola stoljeća radio je na polju šumarstva, od čega 44 godine (1930.-1974. ) kao nastavnik geodezije. "Doduše bio je profesor geodezije, ali se nije odvajao od šumarstva, jer je to bio rad na Šumarskom fakultetu ne samo nastavnički nego i organizacijski, rad na rješavanju pojedinih problema Fakulteta ali i šumarskih stručnjaka. O tome, uz ostalo svjedoče i njegovi članci objavljeni u Šumarskom listu između 1934. i 1954. godine", (O. Piškorić. ŠL 1983. ). Bio je predstojnik Zavoda za geodeziju i profesor geodezije i tehničkog crtanja, a bio je i dekan Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta škol. god. 1946.-47. i Šumarskoga fakulteta 1964.-66. Surađivao je sa profesorima Geodetskog odsjeka Tehničkoga fakulteta u Zagrebu na terenskim radovima, a uz pomoć Poljopr.-šum. fakulteta organizira i učvršćuje tadanji Kabinet za geodeziju. Kao nastavnik, brinuo se za razvoj fakulteta, probleme nastave i studija. Bio je požrtvovan i omiljen nastavnik i pedagog. Za svoje studente napisao je dvanaest udžbenika. Poticao ih je na samostalan rad, dajući im poticaj vlastitim primjerom. Svoju ljubav za umjetnost prenosio je na mlade. "U znanstvenim radovima s područja geodezije bavio se geodetskim instrumentima, metodama rada i geodetsko - matematičkim problemima. Na području šumarskih znanosti bavio se dendrometrijom i inventurom šuma. Objavio je vise od 400 znanstvenih i stručnih radova. U Geodetskom listu objavio je 25 znanstvenih i stručnih članaka, 89 terminoloških priloga, 10 priloga u rubrici Vijesti i 184 prikaza knjiga i časopisa. S ukupno 308 naslova najplodniji je autor Geodetskog lista (1947-1995. ). Posebno mjesto u njegovom publicističkom radu zauzima spomenutih 89 terminoloških članaka u kojima je pokazao oštroumnost, iskustvo, širinu i toleranciju tražeći i braneći ono sto je jezično lijepo, ali i terminološki najopravdanije" (M. Lapaine i N. Frančula, 1996. ). Prof. dr. sc. Nikola Neidhardt bio je aktivan u organima fakultetske uprave, aktivan stručno - društveni djelatnik. Kad su se projektirale i gradile nove zgrade Poljoprivredno-šum, fakulteta u Maksimiru, on svakodnevno surađuje u dogovaranjima, savjetovanjima i posredovanjima. Sudjelovao je u organiziranju I. Kongresa geodetskih inženjera i geometara Jugoslavije, koji se održavao u Zagrebu (1953. ). Dugogodišnji je tajnik JŠU (1928.-1936. ). Bio je godinu dana (1929.-30. ) poslovni tajnik, a šest godina tajnik Upravnog odbora JŠU i tajnik Švedsko-jugosl. društva (1931.-41. ). Djelatnost strukovnog udruženja bila je velika, a aktivnost je u mnogome zavisila od tajnika jer predsjednici obično nisu bili iz Zagreba. Kao posebno značajno valja spomenuti organiziranje šumarskoga dijela Pokretne poljoprivredne izložbe. Organiziralo ju je Ministarstvo saobraćaja, a tijekom 1932. i 1933. obišla je cijelu versajsku Jugoslaviju. Odlučno je ustao protiv prijedloga da se JŠU pretvori u udruženje šum. inženjera. Smatrao je da bi to bila "crna nezahvalnost prema pionirima našega šumarstva". Do svoje smrti pratio je rad Šumarskoga društva. Bio je i predsjednik Zajednice Šumarskih fakulteta druge Jugoslavije i suradnik JAZU. Sa prof. dr. sc. Milanom Androićem uredio je vrijednu knjigu "Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860-1960", u kojoj je sačuvano obilje podataka o hrvatskom šumarstvu i hrvatskim šumarskim intelektualcima - inžinjerima, dipl. inženjerima i njihovim profesorima - od prvih početaka do stote obljetnice šumarske nastave u Hrvatskoj (1960. ). I za Uredništvo ovog leksikona ta je knjiga neprocjenjiv izvor podataka, pa smo zahvalni prof. dr. sc. N. Neidhardtu na trudu koji je uložio i koji nije uzaludan. Smatramo ga jednim od naših najboljih i najpouzdanijih suradnika i svagdje gdje stoji skraćenica ŠN ("Šumarska nastava") trebalo bi stajati njegovo ime. U mirovinu je otišao 1.1.1974. godine, ali to nije bio kraj njegove aktivnosti. Unatoč bolesti, do smrti ostao je suradnik Šum. lista i član uređivačkog odbora Geodetskog lista. "Bio je velike prirodne inteligencije, velike erudicije, nenametljiv, ljubazan... Teško je naići na čovjeka ovako bogatog življenja i to ne za sebe već izričito za ljude i sredinu u kojoj živi i radi", (Z. Tomašegović, 1983. ). Za takav samoprijegoran rad odlikovan je vise u inozemstvu nego kod kuće. Godine 1936. odlikovan je francuskim ordenom "Croix d´ officier du merite agricole", 1937. Oficirskim križem bugarskog ordena Sv. Aleksandra, a 1938. švedskim Ordenom kralja Gustava, I. stupnja. Prigodom proslave 130. obljetnice osnivanja HSŠD i 100. obljetnice Šum. lista Savez ITŠDI dodijelio mu je Zlatnu medalju s poveljom. |