HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Potekao je iz siromašne seljačko-radničke ličke obitelji. Završivši realnu gimnaziju u Zagrebu 1898., studirao je Šumarstvo na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, u prvoj generaciji. Apsolvirao je 1901. godine. Po završetku studija postavljen je za Šum. vježbenika kod Petrovaradinske imovne općine u Srem. Mitrovici, a već 1902. premješten je Šum. odsjeku Zemaljske vlade u Zagrebu. Godine 1905. izabire Zemaljska vlada dva najsposobnija diplomanta Šum. akademije - Đuru Nenadića i Andriju Petračića - i šalje ih na dvogodišnji Šumarski studij na Bavarsko sveučilište u München. Nenadić je poslan sa zadatkom da se teorijski usavrši u predmetima: uređivanje šuma i računanje vrijednosti šuma sa Šumskom statikom, i da postigne doktorat iz svoje struke. Prof. dr. ing. Đuro Nenadić doktorirao je na Bavarskom sveučilištu u Münchenu 1907., postigavši titulu "doktora oeconomiae publicae", obranivši disertaciju o rentabilitetu gospodarenja u hrastovim šumama visokog i niskog uzgojnog oblika u Hrvatskoj i Slavoniji. Po završetku studija vratio se Šumarskom odsjeku Hrvatske zemaljske vlade u Zagrebu. Istodobno sa dužnošću Šum. pristava i, kasnije, Šum. povjerenika, postavljen je 1910. za suplenta na Šum. akademiji, a 1912. imenovan je profesorom Šumarske akademije, gdje predaje kolegije uređivanje šuma i računanje vrijednosti šuma. Predavao je neko vrijeme i povijest Šumarstva, upravu šuma, Šumarsku politiku, dendrometriju i trgovinu drvom. Od 1911. do 1919. bio je predstojnik Kabineta za šumskouređajnu skupinu predmeta, a 1913.-14. i 1916.-17. bio je pročelnik Šum. akademije. Bori se za samostalnost visokoškolske šum. nastave. Sa prof. Petračićem osnivač je Gospodarsko-šumarskoga fakulteta u Zagrebu 1919. godine. Od 1930. do 1945. redovni je profesor za uređivanje šuma na Gospodarsko-šumarskom, odnosno Poljoprivredno - šumarskom fakultetu u Zagrebu. Na novoosnovanom fakultetu od 1919. g. predaje uređivanje šuma i računanje vrijednosti šuma sa Šumskom statikom. "Prof. Đ. Nenadić stalno je održavao vezu sa šumarskom operativom. Njegova suradnja sa šumarskim ustanovama bila je obilata i uspješna. Dokaz je činjenica da je u decembru 1919. bio postavljen za šefa Šumarskog odsjeka u Zagrebu, ali se nije prihvatio te dužnosti zbog poslova na Fakultetu. Od marta do novembra 1921. g. bio je pomoćnik ministra šuma i ruda u Beogradu. Zbog poteškoća u radu dao je ostavku", (M. Anić, 1966). "Nenadić se okušao i u praktičnom uređivanju šuma. Izradio je dvije gospodarske osnove: jednu za sumu Lepoglavske kaznionice, gospodarsku jedinicu >Ošura< i drugu za sumu Prvostolnoga Kaptola Zagrebačkoga, gospodarsku jedinicu >Markuševačka Gora<. Ova druga ušla je u Šumarsku enciklopediju 3, Zagreb 1987., str. 551, kao primjer uređenja sume po kombiniranom rašestarenju, kakvo je bilo propisano po Naputku iz 1903. ", (D. Klepac, 1996. ). Godine 1922.-23. bio je rektor Zagrebačkog sveučilišta, a god. 1927.-28. dekan Poljoprivredno-šum, fakulteta. Na dužnosti rektora i dekana istakao se osobitim organizacijskim sposobnostima. Na fakultetu osnovao je Zavod za uređivanje šuma, u kojem je sredio zbirke, biblioteku i druga pomagala, te stvorio uvjete za dobar nastavni i Znanstveno-istraživački rad. Kao sveučilišni profesor "davao je mnogo i tražio je mnogo. Rezultat nije izostao. Nenadićevi đaci postali su vrlo dobri šumari u zemlji i u svijetu, mnogi od njih bili su odlični taksator! kojima se i danas dići naše šumarstvo". Nenadićev postulat bio je načelo potrajnosti. On ga je zvao željeznim zakonom u šumarstvu", (D. Klepac, 1996. ). Profesorsku dužnost obavljao je prof. Nenadić do 17.10.1941. kad su ga nove vlasti umirovile i otpremile u logor Jasenovac. Uz zalaganje prof. dr. M. Gračana oslobođen je iz logora. Nakon rata rehabilitiran je i izabran za redovnog sveuč, profesora i predstojnika Zavoda za uređivanje šuma, gdje je ostao do umirovljenja 1946. godine. Ali i nakon umirovljenja bio je aktivan i surađivao sa fakultetom i svojom strukom. Objavio je velik broj stručnih i znanstvenih radova, ponajviše u "Šumarskom listu" i "Glasniku za šumske pokuse", ali i samostalne publikacije i udžbenike. Surađivao je sa Leksikografskim zavodom kod izrade Šum. enciklopedije. Od mladosti zanimao se za lovstvo i lovačku problematiku. Objavio je nekoliko članaka iz lovstva, a poglavito valja pripomenuti da je bio 32 godine urednik i nakladnik "Šumarsko-lovačkog kalendara" (1909.-1941. ). Odlikovan je Ordenom Sv. Save 3. reda (1925. ) i 2. reda (1926. ). Bio je dugogodišnji i vrlo aktivan član HSŠD i HŠD. Od 1911. do 1920. bio je odbornik, 1940. primljen je kao član utemeljitelj HŠD, a 1945. g. biran je za predsjednika. Godine 1961. proglašen je za počasnog člana SŠD Hrvatske. |