HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Stjepana i Marije r. Vukmanić. Hrvat, rimokatolik. Otac mu je bio dipl. pravnik, a majka domaćica. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Varaždinu, maturiravši na realnoj gimnaziji 1930. godine. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu u Zemunu. Napisavši i obranivši diplomski rad pod naslovom "Šumsko - privredna geografija za okrug Varaždin", diplomirao je 1937. godine. U državnu službu stupa kao volonter 1939. u Kotarskoj šumarskoj referadi Varaždin. Iste je godine premješten u Direkciju šuma Mostar, a 1941. imenovan je upraviteljem Šumarije Nova Kapela. Tijekom 1943. i 1944. nalazi se u logoru u Staroj Gradiški i Jasenovcu, a 1945. godinu provodi na liječenju u varaždinskoj bolnici. Po završetku II. svjetskog rata najprije radi kao šumarski referent kotara, a potom grada Varaždina (1945.-1947. ). Od 1947. do 1949. načelnik je u Glavnoj upravi za Pošumljavanje i bujičarstvo Ministarstva šumarstva Hrvatske. Godine 1949. posebnim je dekretom imenovan načelnikom sektora za uzgajanje šuma Ministarstva šumarstva FNRJ u Beogradu, a nakon dvije godine, na vlastiti zahtjev bio je postavljen za načelnika u Ministarstvu šumarstva Hrvatske u Zagrebu (1951.-1952. ). Godine 1952. dipl. ing. Mladen Novaković postaje tehnički direktor ŠG "Šamarica", a 1954. rukovoditelj šumarskog inspektorata u Zagrebu. Osnivanjem stručnog udruženja šumsko-privrednih organizacija, 1956. g. postaje njegovim tajnikom, a 1958. godine tajnikom Šumarske sekcije Poljoprivredno-Šumarske komore NRH. Od 1964. do umirovljenja (1977. ) direktor je Udruženja šumsko-privred. organizacija Hrvatske, koje kasnije mijenja ime u Poslovno udruženje šumsko-privrednih organizacija. Tijekom službovanja posebno se mnogo bavio gospodarskim problemima šumarstva i djelovao na njihovu razrješenju. Bio je aktivan član Šumarskoga društva u Zagrebu, 1952. izabran je za odbornika, a 1955. godine za društvenoga tajnika. |