HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Joze iz Labina - Rase i majke Ane Uvera iz Beča (Austrija). Hrvat, rimokatolik. Osnovnu školu u trajanju od četiri godine i dva razreda gimnazije završio je u Mostaru 1944., gdje mu je otac -rudarski tehničar - radio na odgovornim poslovima u rudniku uglja u Mostaru. U veljači 1945. obitelj Pavlić kreće na "križni put" gotovo do Bleiburga, povlačeći se pred partizanima. Vraćajući se kuci, pod smrtnom prijetnjom partizana, trinaestogodišnji dječak Iko 28.8.1945. ipak je stigao živ u Mostar i javio se ozloglašenoj OZNI, koja ga na kraju upućuje baki i djedu. Naime, otac mu je bio zatočen u kaznionici Zenica, a majka i stariji brat Mate (18. g. ) bili su također u jugo-zatvorima i mučionicama. Završivši srednju školu, odlazi u Zagreb na studij šumarstva gdje je diplomirao na Šumarskom fakultetu Sveuč, u Zagrebu 27.6.1962. godine. Od 1962., kao diplomirani šumarski inženjer, radio je u šumarstvu i u poduzećima za preradu drveta u vise gradova: Zavidovićima, Vitezu, Parizu (Francuska), Slavonskom Brodu, Zaprešiću, Banja Luci i Zagrebu, te u svojoj firmi "Optimum - Pavlić" d. o. o. u Rijeci. Uz posao 7.10.1985. godine završio je poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Obranio je magistarski rad pod naslovom "Marketing-koncepcija u drvnoj industriji regije Banja Luka". Napisao je dvadesetak znanstveno-istraživačkih radova-projekata u svezi sa produktivnim zapošljavanjem invalida rada, koji projekti su gotovo svi realizirani. Objavljuje i druge stručne radove, a posebno je aktivan u gospodarskoj politici Hrvatske. Godine 1988. prijavljuje doktorat na Šumarskom fakultetu Sveuč, u Zagrebu, pri Katedri za ekonomiku šumarstva i drvne industrije. Usvojena mu je doktorska teza pod naslovom "Gospodarska Optimizacija šumarstva i prerade drva regije Banja Luka". U kolovozu 1990. g. sudjeluje na konvenciji HDZ BiH u Sarajevu. Od tada još češće biva pozivan u SUP Banja Luka, radi "informativnih" razgovora, a poučen zlom iz 1945., mr. sc. Ivo Pavlić sa suprugom, sinom i kćerkom preselio se (1990. ) u Zagreb. Uza sve obveze nalazi vremena i za književno stvaralaštvo, poglavito za pisanje pjesama. Izabrane pjesme (1952.-1992. ) pripremio je za tisak. Društveno - politički i društveno - koristan rad dokazuje time sto je član Odbora za obnovu i razvitak sela Središnjeg odbora HDZ i voditelj Povjerenstva za obnovu i razvitak sela Primorsko — goranske županije. U mirovini je od 5.7.1997. godine. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata. |