HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Veliku realku završio je u Zagrebu 1879. Od 1879. do 1883. studirao je šumarstvo na Visokoj školi za kulturu tla u Beču. God. 1883. imenovan je privremenim općinskim šumarom na području Zagrebačke Županije sa sjedištem u Samoboru. Državni ispit položio je 1885. u Zagrebu. Imenovan je kotarskim šumarom u Samoboru. Tadašnje uspješno pošumljavanje okolice Samobora (Anindol, Stražnik) može se pripisati dobrim dijelom i Ivanu Partašu. Danas su ti nasadi lijepe parkšume i zaštitna zelenila. Dne 12.3.1887. imenovan je asistentom za šumarsku struku na GŠU u Križevcima, gdje je 1892. imenovan pravim učiteljem. Naslov profesora mu je dodijeljen 1894.g. Na učilištu je stručne predmete uređivanje šuma, dendrometriju i računanje vrijednosti šuma prije Partaša predavao prof. D. Hlava, uglavnom enciklopedijski. Kad je Partaš preuzeo te predmete "unesao je u svoja predavanja iz tih predmeta novi duh Presslerove nauke o najvećoj zemljišnoj renti, koji je tada zavladao posvema na polju njemačkog šumskog gospodarstva", (Nenadić, Đ., 1926.), iako je izrazio i svoja neslaganja s Presslerom kao npr. u svezi problema ukamaćivanja (ŠL 1896.). Osim spomenutih stručnih predmeta predavao je i šumarsko uredovanje, lovstvo, narodno gospodarstvo, šumarsko kućanstvo, šumarsku zoologiju i opće šumarstvo, a održavao je šumarske i geodetske vježbe. Osim toga bio je predstojnik Zbirke za šum. taksaciju, lovstvo i čuvanje šuma, a upravljao je i zavodskom šumom i lovištem. Osim teoretskog znanja nastojao je učenicima pokazati u praksi primjenu šumarske znanosti, pa ih je vodio na ekskurzije u Njemačku, Austriju i Češku, gdje je šumarstvo tada bilo razvijenije nego u Hrvatskoj. U tom razdoblju prof. Ivan Partaš zalagao se za podizanje šumarske nastave na viši stupanj, odnosno na razinu sveučilišta po uzoru na obrazovanje šum. stručnjaka u Njemačkoj, jer je smatrao, kao i prof. Fran Kesterčanek, da intenzivnije i naprednije šumarstvo zahtijeva i veću stručnu spremu šumarskog osoblja. Taj svoj stav obrazložio je u članku "Kratki nacrt historijskog razvitka višje šumarske nastave i njezino sadašnje stanje" (ŠL 1897.). I razlozi političke prirode tražili su osnivanje šumarske akademije na Sveučilištu u Zagrebu da bi se u upravu državnih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji mogli namjestiti domaći sinovi umjesto šumara Mađara. U lipnju 1897., po nalogu Zemaljske vlade prof. Ivan Partaš poduzima "poučno putovanje" u Njemačku u svrhu proučavanja ustrojstva tadašnjih šumarskih akademija, te je o organizaciji šum. nastave na Sveučilištu u Giessenu i šumarskim akademijama u Eberswaldu i Mšndenu objavio članak u Šumarskom listu (1897.). Takvim je pristupom dao značajan prilog nastojanjima Hrv.-slavonskog šum. društva, prof. Frana Kesterčaneka i banskog savjetnika dr. Ive Mallina, da se u sklopu Zagrebačkog sveučilišta otvori šum. akademija, što je 1898. godine i ostvareno. Rješenjem od 24.6.1899., uz pridržavanje naslova profesora, Ivan Partaš imenovan je učiteljem na novoj Šum. akademiji u Zagrebu, prislonjenoj na Mudroslovni fakultet Sveuč. Predavao je na trogodišnjem, a od 1907.-8. škol.g. na četvorogodišnjem šumarskom studiju. Zalaganjem prof. Ivana Partaša i Frana Kesterčaneka, Akademija je dobila 1908. samostalnost pri Mudroslovnom fakultetu. Obojicu možemo smatrati utemeljiteljima šumarske nastave na Akademiji i zaslužnima za razvoj hrvatske šumarske nastave. Njihova nastojanja za definitivnim uređenjem šumarske nastave u Hrvatskoj ostvarila su se 1919. u okviru Gospodarskošumarskog fakulteta Sveuč. u Zagrebu, zaslugom njihovih nasljednika prof. Đ. Nenadića, A. Petračića i A. Levakovića. Prvi pročelnik Šum. akademije 1907.-08. bio je Fran Kesterčanek, a 1908.-09. Ivan Partaš. Partaševa predavanja na akademiji iz uređivanja šuma (1900.-1910.) bila su suvremena, a također je unaprijedio i nastavu dendrometrije (1899.-1910.), te nastavu predmeta računanje vrijednosti šuma (1900.-1910.). Osim spomenutih predmeta predavao je uzgajanje šuma (1899.-1900.), uporabu šuma 1899.-1900.), upravu šuma (1900.-1911.), te povijest i literaturu šumarstva (1900.-1908.). Redovito je vodio slušatelje Akademije na tzv. male i velike stručne ekskurzije (Gorski kotar, Hrv. primorje, Istra, Lika, Dalmacija, Slavonija, Bosna) i objavio stručne prikaze tih ekskurzija u Šum. listu. Bio je i predstojnik Kabineta za šumsko-uređajnu skupinu predmeta (1900.-1910.) i upravitelj Šumarskog muzeja kao nastavnog objekta Akademije (1898.-1911.). Na Šumarskoj akademiji službovao je do 1911. god. kada je zbog bolesti premješten Šum. odjelu tadašnje hrvatske vlade i tu je ostao do kraja 1912., kada je umirovljen. Živeći u teškim materijalnim prilikama, umro je 1926. u Zagrebu, gdje je i sahranjen. Prof. Ivan Partaš bio je i lovac i lovni stručnjak. Objavio je nekoliko korisnih članaka iz lova u Lovačko-ribarskom vjesniku. Dugi niz godina bio je član ispitnog povjerenstva za polaganje državnih ispita za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva. Bio je urednik Šumarskoga lista i Lugarskoga vjesnika od 1899. do sredine 1905. godine, kada je zbog njegove bolesti uredništvo preuzeo Fran Kesterčanek. Surađivao je u Šum. listu (1884.-1910.), Vjesniku za gospodarstvo i šumarstvo Križevci (1888.-1890.) i Lovačko-ribarskom vjesniku (1894.-1898.). Posebnu vrijednost imaju njegovi članci u Šum. listu iz područja uređivanja šuma i šumarske nastave i znanosti. Kao dugogodišnji član Hrvat-sko-slavonskog šumarskoga društva (od 1884.) aktivno je sudjelovao u radu sjednica odbora i društvenih skupština, a neko vrijeme obnašao je i dužnost tajnika. Zaslužan je za procvat društva i unapređenje društvenih interesa. I otvaranje Šumarskog doma u Zagrebu (1898.) dobrim je dijelom zasluga prof. Ivana Partaša. |