HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Osnovnu školu završio je u Udbini, u Lici, a gimnaziju u Gospiću. Šumarske znanosti učio je u Križevcima (1897.). Studirao je na Šum. akademiji u Zagrebu. Apsolvirao je 1904. godine. Privremenim šum. vježbenikom imenovan je 29.3.1908. kod Zemaljske vlade u Zagrebu, 1911. položio je državni ispit, 1913. radio je kao kotarski šumar kod Kotarske oblasti u Vrbovskom, zatim u istom svojstvu premješten je 1914. Kot. oblasti u Ilok, pa Županijskoj oblasti u Osijek, a 1916. Kotarskoj oblasti u Samobor. God. 1919. imenovan je šum. inženjerom pri Šum. ravnateljstvu u Zagrebu, gdje je 1922. unaprijeđen u zvanje šum. nadinženjera, 1925.g. za šum. savjetnika, a 21.3.1927. umirovljen je kod Direkcije šuma u Zagrebu. Od 24.10.1930. ponovno je u šumarskoj službi kod Šum. odsjeka Banske vlade u Zagrebu u svojstvu šum. savjetnika, 1935. premješten je k Direkciji šuma u Zagrebu, gdje je 1937. unaprijeđen za višeg šum. savjetnika, 1940. imenovan šumarskim nadzornikom, a 1941. godine umirovljen. "Bio je križevački i zagrebački đak, živa knjiga uspomena, koja je vezivala staro šumarsko ognjište u Križevcima sa novim u Zagrebu", (Ugrenović, 1925.). Obnašao je dužnost člana ispitnog povjerenstva državnih stručnih ispita. Bio je član JŠU, odnosno HŠD. Uz članke iz šumarske struke, objavljene u Šum. listu, pisao je i objavio velik broj crtica, humoreski, drama i komedija, većinom iz ličkog seoskog života (Rkač, Ruška, Suza, Duše, Šuma, Mrak, U naviljcima, Pljusak, Čvor, Stojanka, Zemlja i dr.). Komedije i humoreske bile su osobito cijenjene. U drami Šuma, nagrađenoj Demetrovom nagradom, iznosi tijesnu vezu čovjeka sa šumom. Članovi JŠU uručili su mu doličan dar u prigodi 25. obljetnice njegovoga književnog rada (1925.). Povrh toga, odlikovan je Ordenom Jugosl. križa IV. reda (1940.). |