HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
U Zemunu je završio osnovnu školu i veliku realku, na kojoj je maturirao 1889. godine. Od 1889. do 1893. studirao je je šumarstvo i kulturnu tehniku na Visokoj školi za kulturu tla u Beču. God. 1893. stupio je u austrijsku službu kod Šumar. tehničkog ureda za uređivanje bujica u Beljaku (Villach) u Koruškoj. Nakon toga pre mješten je u Zadar. Na poziv Zemaljske vlade 1896. prelazi u službu kod Šum. odsjeka u Zagrebu, gdje je određen za terenske radove oko uređivanja bujica na području Like, Banovine i primorja. Od 1896. do 1899.g. obavio je predradnje i sastavio projekt za uređivanje bujica potoka "Torrente" u Senjskoj Dragi. Zatim je prešao na rad u Zrmanju te je istodobno upravljao bujičarskim radovima u području Une, oko Srba i u okolici Gračaca. God. 1899. imenovan je šumarskim nadzornikom kod Šum. odsjeka Zemaljske vlade u Zagrebu, a 1904. referentom za bujičarstvo. Rukovodio je radovima na uređivanju bujica. Vodio radove oko Samobora i 1914. dovršio korekciju bujica oko Bakarca, jedan od najljepših radova te vrste. Već narušena zdravlja, 1918. odlazi u Ministarstvo šuma i rudnika u Beogradu i u svojstvu šum. savjetnika sudjeluje u sređivanju stanja u šumarstvu. God. 1921., kao šum. nadsavjetnik, obnašao je dužnost povjerenika spomenutog ministarstva u Zagrebu, a zatim je imenovan predstojnikom Šum. odsjeka istog ministarstva u Zagrebu, radeći na unapređivanju šumarskog staleža i struke. God. 1923. obnašao je dužnost ministarskog savjetnika kod Direkcije šuma u Zagrebu. Iz zdravstvenih razloga, na vlastiti zahtjev, umirovljen je 9.6.1924., ali 11 dana nakon umirovljenja umire u Zagrebu. Bio je odličan poznavalac bujica i krša u praksi. Uređivanjem bujica bavio se i teorijski, pa je taj predmet predavao na Šum. akademiji u Zagrebu od 1903. do 1918. Kratak pregled bujičarstva objavio je u Borošićevom "Šumarskom kalendaru". O problematici pošumljavanja krša pisao je u Šum. listu 1910., gdje, između ostalog, iznosi obrazložena glavna načela za izradu zakona o pošumljavanju krša. Smatrao je da osim šumsko-tehničkog i financijskoga pitanja istodobno treba urediti i problem pašnjaka, kao glavnog izvora egzistencije tamošnjeg pučanstva, inače se zakon neće moći provoditi. Bio je predsjednik ispitnog povjerenstva državnih ispita (1922.). Na kako je visokoj razini bilo naše šumarstvo i naši šum. stručnjaci, u odnosu na europsko, pokazuje činjenica da je na međunarodnoj izložbi u Parizu (1900.) dobio prvu nagradu za projekt uređivanja bujica, koji je izradio u ime Šumarskog odsjeka u Zagrebu. Odlikovan je Ordenom Sv. Save III. reda (1923.). Bio je dugogodišnji član HSŠD. |