HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Veliku realku završio je u Karlovcu, a "26.V.1887., kao zemaljski stipendist, položio je na Visokoj školi za kulturu tla u Beču posljednji strogi ispit i postigao diplomu šumarstva", (ŠL 1887., s. 331.). Za tehničkog dnevničara postavljen je 15.9.1887. god. Zatim je kao kraljevski državni šumar radio u Jasenku, Novom Vinodolskom, 1898. imenovan je nadšumarom kod Šum. ureda u Otočcu, gdje je 1905. imenovan šumarnikom. Uslijedilo je preselenje Šum. ureda iz Otočca na Sušak, gdje je ing. Dragutin Polaček 1909. imenovan šumarskim savjetnikom. Od 1911. radio je pri Šum. ravnateljstvu u Zagrebu, gdje je 1918. imenovan upraviteljem, 1919. šum. nadsavjetnikom, a 28.2.1923. je umirovljen kao ministarski savjetnik i šef Direkcije šuma. Za vrijeme službovanja godinu dana bio je kod Ministarstva poljoprivrede u Budimpešti. Najveći dio službe proveo je na kršu Velike Kapele i Like pa je dobro poznavao kraške šume. Izgradnjom šumskih cesta na kršu, omogućio je otvaranje tih šuma. Osnovao je te izgradio šumarske i lugarske stanove. I kao umirovljenik trasirao je šumske ceste u državnim šumama Gorskoga kotara. Jedan je od starih hrvatskih šumara zaslužan za razvoj hrvatskoga šumarstva pod režimom koji nije bio naklonjen Hrvatskoj. Kao suradnik Šum. lista (1911.1928.) objavljivao je stručne radove iz područja šum. građevinarstva, zaštite šuma, procjene šuma i šumarske politike te nekoliko prijevoda. God. 1907. i 1913. imenovan je ispitnim povjerenikom državnih ispita. Odlikovan je Ordenom Sv. Save III. reda (1923.). Bio je aktivan član HSŠD od 1889. i društveni odbornik (1913.-1918.), a kasnije kao umirovljenik i član JŠU. |