HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Potječe iz obitelji poljodjelaca. Osnovnu školu završio je u Vladislavcima, a ispit zrelosti položio je 21.7.1877. na gimnaziji u Osijeku. Šumarske znanosti završio je 1880. na Visokoj školi za kulturu tla u Beču kao krajiški stipendista. Nakon završenog studija, Zemaljska vlada upućuje ga na praksu u Češku na uzorno uređeno šumsko gospodarstvo pri šum. upravama Frauenberg i Krumau, gdje je bio više od godinu dana, osposobljavajući se za samostalno upravljanje šumama. Vrativši se u Hrvatsku, imenovan je 2.4.1882. kotarskim šumarom u Valpovu. Iste godine položio je državni ispit, a god. 1884. dobiva ovlaštenje za civilno mjerništvo i od tada obavlja mjerničku praksu. Od 1892. do 1895. obnašao je dužnost kotarskog šumara u Osijeku, a zatim županijskog šum. nadzornika u Gospiću. Od 1897. u istom svojstvu radi pri Županijskoj oblasti u Zagrebu, gdje je 1912. imenovan zemaljskim šumarskim nadzornikom kod Kr. zemaljske vlade u Zagrebu. Na tom položaju umirovljen je 30.9.1917. godine. Kao umirovljenik živio je u Zagrebu, a od 1931. u Glini, gdje umire i gdje je sahranjen 1932. Isticao se stručnim radom, ne samo kao državni činovnik već i kao suradnik Šum. lista (1894. 1922.) u kojem je objavljivao stručne članke, rasprave i bilješke. Konstruirao je i tzv. "tangencijalnu promjerku", poznatiju u praksi kao Pukova promjerka (ŠL 1901.). O promjerkama polemizira s B. Hajekom, ml. (ŠL 1900., 1920.), ali i oko autorstva tzv. Pukove promjerke (ŠL 1920.). U Šum. listu 1911. i 1912. oci jenio je uređajnu osnovu šum. nadzornika V. Dojkovića za šume Zemljišne zajednice Draganić neizvedivom i materijalno štetnom (vid. i HŠD 1996., s. 132.). U članku "Budućnost naših šuma" (ŠL 1922., s. 147) reagira na zahtjeve za pojačanim iskorišćivanjem šuma. Smatra da je "potrajno šumsko gospodarstvo", uz ostale činioce, sačuvalo naše šume. Bio je član HSŠD od 1882. i odbornik (1906.), a kasnije i član JŠU. |