HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Završio je moravsko - šlesku Šumarsku školu u Eulenburgu. Od 1869. do 1877. bio je na praksi kod velikih privatnih šumskih dobara Batthyania, Belcredia i Thurn-Taxisa. Početkom 1877. dolazi u službu II. Banske imovne općine, kod koje je godinu dana bio upravitelj Šumarije Dvor, zatim 20 godina upravitelj Šumarije Dubica, 13 godina taksator i 8 godina upravitelj Šumsko - gospodarstvenog ureda Imovne općine u Petrinji, gdje je 1919., napunivši 42 god. službe, otišao u mirovinu. U Šumariji Dubica nastupio je službu nedugo nakon osnivanja imovnih općina, poslije ukinuća Vojne krajine, kada je položaj šumara bio težak zbog slabe organiziranosti šumarske službe i šumskoga gospodarstva, nepovlaštenih sječa i uzurpacija šumskoga zemljišta. Ustrajnim radom, uveo je red u šumariji, a nakon donošenja Zakona o imovnim općinama 1881.g., kojim se ograničavalo koriš- ćenje šuma u cilju strogog održavanja potrajnosti prihoda, radio je i na unapređenju šum. gospodarstva. Bavio se i lovom i radio na unapređivanju lovstva. "Spadao je u onu staru generaciju naših šumara koja je pod najtežim prilikama probijala led i utirala putove razumnom i naprednom šumskom gospodarstvu kod imovnih općina", (Metlaš, J., 1926.). Bio je član HSŠD od 1886., a zatim i JŠU. |