HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Andrije i Ane r. Lehrner. Hrvat, hrvatskoga državljanstva, rimokatolik. Otac mu je bio dipl. ing. agronomije, a majka domaćica. Pučku školu završio je u Vinkovcima 1929., a realnu gimnaziju u Banja Luci 1938. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno - šum. fakultetu u Zagrebu. Kako je kao student radio u Direkciji šuma Banja Luka, kao tehnički crtač (1940.), od 1941.-1944. bio u domobranstvu (kao poručnik), a od 1944.-1946. u NOB-i i JNA (u činu kapetana), studij šumarstva nastavio je iza II. svj. rata. Apsolvirao je 1946.-47., a diplomirao 19.11.1948. godine. Prva stalna zaposlenja dobiva u građev. tvrtkama u BiH: od 1948. do 1949. tehnički je direktor u Šumskom građev. poduzeću (ŠGP) Živinice, a od 1.5.1949. do 30.12.1950. direktor je GŠP "Borje" u Tesliću. Nakon četiri mjeseca provedenih u istražnom zatvoru, vraća se u Vinkovce, prihvativši dužnost rukovodioca investicija u Tvornici crijepa i cigle "Dilj" Vinkovci (20.IV.-19.10.1951.). U šumarskoj struci počinje raditi krajem 1951. kad je primljen u ŠG Vinkovci, u kojem je najprije upravitelj Šumarije Lipovac (19.10.1951.-30.4.1953.), pa referent za investicije (1.5.1953.-1.11.1955.) i konačno taksator u Odjelu za uređivanje šuma, izrađujući šum. gospodarske osnove za šumarije Drenje, Đakovo, Trnjani, Levanjska Varoš, Slav. Brod i Oriovac. Slijedi povratak u BiH, gdje je najprije zaposlen u Kombinatu DI "Borje" Teslić (1.11.1955.- 30.3.1957.), a onda u DI "Una" (1.4.1957.-30.10.1958.), u oba poduzeća u svoj- stvu tehn. direktora. Zatim radi u Kaznenopopravnom domu Lepoglava (1.11.1958.-1.3.1960.) na mjestu direktora Pogona drvne galanterije i stolarije, a zatim u ŠG Sisak (1.3.1960.-21.9.1961.) na dužnosti upravitelja Šumarije Hrv. Dubica. Vrativši se u BiH, tehnički je direktor Kombinata DI "Kozara" Bos. Dubica (1.10.1961.-1.4.1964.), pa šef trgovine i nakupa Poljopr. zadruge "Klara" Remetinec (1.5.1964.-1.10.1965.). Kad je ukinuta zadruga, postaje referentom eksploatacije šuma i građevinarstva ŠG Kotor - Varoš (BiH) u kojem ostaje do 1.4.1967., kad biva definitivno imenovan šumskim i lovnim inspektorom pri Međuopć. sekretarijatu za šumarstvo Banja Luka, koju dužnost obavlja sve do umirovljenja 31.12.1983. godine. Ni umirovljeničke dane ne provodi u spokoju. Kad je ratni vihor zahvatio i BiH, kao Hrvat, među prvima je prognan iz Banja Luke, našavši utočište na Visu i Obrnjenu. Nakon tri godine izbjeglištva, posredstvom međun. humanitarne organizacije dospio je Finsku u grad Pieksämäki, dobivši mirovinu i stan na korišćenje. Kao čili 80-godišnjak latio se pera, nižući na papir svoja sjećanja nimalo lakog, ali časnog, šumarskog poziva. Svoj plan da objavi knjigu nije realizirao. Iznenadna smrt u Finskoj prekinula ga je u tom naumu. |