HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Ivana i Matilde r. Vuić. O- tac mu je bio poljoprivrednik, a majka domaćica. Osnovnu školu završio je u Novoj Gradiški, a gimnaziju u Vukovaru. Šumarstvo je apsolvirao škol.g. 1926.-27., a diplomirao 25.6.1928. na Gospodarskošum. fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studija (1926.-27.) bio je prvi demonstrator Zavoda za uzgajanje šuma. Nakon diplomiranja zaposlio se 1928. kao pripravnikvolonter kod Direkcije šuma na Sušaku, gdje je 13.12.1929. postavljen za činovničkog pripravnika, radeći, između ostalog, i u taksaciji. God. 1932. postavljen je za v.d. upravitelja Šumarije Plitvički Ljeskovac, a 1933. za šum. pristava i upravitelja šumarije. Državni stručni ispit položio je 1932. u Beogradu. God. 1937., kao šum. viši pristav, radio je u Šumariji Karlobag. Iste godine premješten je k Direkciji šuma Tuzla (BiH), a 1939. za kotarskog šumara u Sisak. God. 1941. postavljen je za šum. nadzornika i taksatora kod Ravnateljstva državnih šuma Tuzla, a odmah zatim za taksatora Ravnateljstvu drž. šuma u Banja Luku, gdje se nalazio i za vrijeme II. svj. rata. Nakon rata, radio je u Gospiću (1946.-1949.), zatim u Karlovcu kao upravitelj Šumarije Karlovac I i šum. inspektor, te kao tehnički direktor ŠG Ogulin do umirovljenja 1966. U stvaralački plodnoj i bogatoj karijeri šumarskog stručnjaka dio vremena posvetio je šum. komunikacijama. Projektirao je i izgradio više od 150 km šum. cesta. Spomenimo cestu od Cerovca kroz Babinu Goru na karlovačkom području, Pišteničku cestu na rakovičkom području i cestu Javornik - Čorkova uvala. Zaslužan je što je dio prašume u Čorkovoj uvali sačuvan do danas. Bio je član JŠU, zatim HŠD, a nakon rata, u okviru rada u Šum. klubu Karlovac, održao je predavanje "Rentabilnost transporta vodom na području Kupčine". Zabilježena je i njegova rasprava na Skupštini Saveza šumarskih društava NRH 1964. o gospodarenju šumama Gorskoga kotara i Like. |