 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Pradjelovi mu potječu iz Hercegovine, naseljeni u ogulinski kraj početkom XVII. stoljeća. Djed mu je bio gradonačelnik Kraljevice i Bakra. Otac Vjenceslav, kao ugledan trgovac drvom, imao je značajnu ulogu u nacionalnom, socijalnom i političkom životu potlačene Hrvatske. M. Turković završio je realku u Karlovcu, a Pomorskotrgovačku akademiju u Trstu. Po tradiciji ulazi u posao svog oca potkraj 70-ih godina XIX. vijeka (London, Philadelphia, New York, Beč, Krajiške posavske šume u Hrvatskoj). God. 1882. u ime obitelji preuzima veliko dobro Kutjevo, gdje podiže uzornu poljoprivredu, osobito voćarstvo i vinogradarstvo te šum. gospodarstvo. Tijekom radnog vijeka isticao se radom na području šumarstva (uzgajanje, iskorišćivanje), drvne indust. i bankarstva Hrvatske. Značajan je njegov rad na humanitarnosti, a njegov literarni rad velikim dijelom zadire u šumarstvo i povijest šumarstva Hrvatske. Bavio se i numizmatikom, arheologijom (ostaci rimske ceste u požeštini), a sabirao je i narodne vezove i volio glazbu. Bio je član utemeljitelj HSŠD, a zatim i predsjednik HŠD (1919.-1922.). Godinu dana prije prestanka rada HŠD dolazi do osnivanja JŠU u Zagrebu. Izabran je za prvoga predsjednika toga udruženja 1921. i obnašao je tu dužnost do 1924. kada je u znak priznanja za društveni rad i rad na polju šum. gospodarstva izabran doživotnim počasnim predsjednikom. U prigodi obnove HŠD (1940.) postao je njegov član utemeljitelj, što je bio i u vrijeme NDH. Dao je priloge za gradnju Šum. doma i uređenje Šum. muzeja u Zagrebu (1898.), te mu darovao zbirku uzoraka izrade, obrade i tehničkih griješaka drveta. (1937.). Za javni i društveni rad primio je brojna priznanja. Primio je francuski Orden Legije časti (1901.), Orden Sv. Save III. stupnja (1923.), Orden Jugosl. krune III. stupnja (1933.) i Orden Belog orla V. reda (1937.). God. 1911. bio mu je dodijeljen naslov baruna s pridjevkom Kutjevski. HŠD i hrvatsko šumarstvo duguju mu zahvalnost za dio svoga napretka. |