HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Nakon završene osnovne škole, završava Nižu poljopr. školu voćarsko–rasadničarskog smjera u Petrinji (1946). Odmah zasniva radni odnos u PZ na Rabu. Nakon vojne obveze zapošljava se u Općini Rab, a zatim 1951. u Šumariji Rab kao lugar. Nakon položenog lugarskog ispita (1953) radio je gotovo sve stručne poslove na terenu. Povrh toga, u Stanici za naučna istraživanja u šumar stvu na Rabu aktivno radi na ispitivanju karakteristika makije. Od 1952. do 1955. sudjeluje u akciji pošumljavanja privatnih parcela – sada su to lijepi šumarci. Uz rad završava Srednju Šum. školu u Karlovcu 1960. god. s odličnim uspjehom. Iste je godine postavljen za upravitelja Šumarije Rab. Na tom mjestu ostaje tri desetljeća, a šumarstvu na kršu daje se veliko značenje. Šumarija osniva dva manja rasadnika, a preuzima i hortikulturno uređenje objekata Suha punta i autokamp u Loparu. Upravitelj Šumarije Šimičić, organizirao je zavidnu protupožarnu zaštitu na Rabu, poglavito radi na protupožarnim prometnicama i sam ih trasira i izvodi. Tada je izgrađeno 35 km protupožarnih prometnica. Šumarija obavlja radove i na pošumljavanju, a Šimičić je izradio desetgodišnju studiju o pošumljavanju (140 ha). Surađuje sa Šum. fakultetom u Zagrebu koji na Rabu ima svoj NPŠO i gdje se obavlja stručna praksa. Nakon 40–godišnjeg uspješnog rada u šumarstvu odlazi u mirovinu, ali i dalje nastavlja rad u suradnji sa svojim sinom Marijanom, dipl. ing. šumarstva. Nakon dinamičnog života svladala ga je opaka bolest 22.12.1998. god. |